"What we have here is irreplaceable, no I won't trade this for nothing"
U predhodnom nastavku:
"Miči se!" uzeo sam Blair za ruku i krenuo prema vratima. Ali očito ne previše brzo, jer sljedaća stvar koju znam, je da ležim na podu sa njegovim šakama na licu.
Justin's point of view
"Ne znam šta vas je na to natjeralo, ali takvi postupci se ne tolerišu u ovoj školi!" slušao sam dok mi je ljutiti direktor čitao bukvicu, u svakom smislu te riječi. Već deset minuta priča koliku smo grešku napravili, bez prestanka. Ovo sam oduvijek mrzio, kada mi neko pametuje. Uredu je istaći moju grešku, ali ovo neprestano pričanje jedne stvari u krug koje je bespotrebno i u potpunosti suvišno me užasno iritira.
"Nisam ništa pogrešno uradio" promrmljao sam, pokušavajući ostati pribran. Zadnja stvar koja mi treba je da me izbace zbog nečega što nisam uradio.
Odjednom je zastao i okrenuo se prema meni "Šta si rekao?"
"Ja njega nisam udario prvi, niti sam pokušao da ga oborim" prekrižio sam ruke. "To što on ne može da kontroliše svoje izljeve ljubomore nije moj problem" slegnuo sam ramenima. "Ne znam ni zašto sam ja ovde kada nisam uradio nešta pogrešno"
Harry, koji je sjedio na stolici pored mene, samo što nije puknuo i opalio me još jedanput. Što ne bi bilo loše, odmah bi ga izbacili i više mi ne bi stvarao jebene probleme. Lik mi ide na nerve od trenutka kada sam ga prvi put vidio. I vjerujem da je osjećaj obostran, ali ne i jednak. Ne može on mene mrziti što sam s Blair, koliko ja njega mogu što uopšte pokušava nešto s njom.
"Da se ne miješa gdje mu mjesto nije prošao bi bolje" Harry je kroz zube rekao "Vjerovatno bez te masnice na licu" zajedljivo je progovorio.
"Dosta! Obojica ste krivi. Za ovo više ne želim da čujem. I ako se nešto slično ponovi, znate da vam izbačaj slijedi, zar ne?" prijezirno nas je pogledao.
"Uredu" obojica smo jedva izgovorili te riječi i ustali. Kada sam krenuo prema vratima, čuo sam ga kako nam se ponovo obraća.
"I da sam na vašem mjestu klonio bih se te djevojke" zurio sam u njega nekolke sekunde. Šali se? Ovaj seronja je taj koji je se treba kloniti, ne ja.
- Istrčao sam iz tog ureda i krenuo prema kući. Ovaj obični odlazak u školu pretvorio se u jedno obično sranje za koje čak ja nisam ni kriv. Blair je bila ta koja je meni prišla, a gdje je ona tu je i ona gorila od Harry-ja. Kao priljepak, jednostavno ne razumije kada treba odjebati i pustiti je na miru. Što je i nju počelo da nervira kako sam mogao primijetiti. Međutim, koliko god mi zbog toga bilo drago, koliko god mi ona nedostajala, koliko god sam je želio zgrabiti i poljubiti i nikad više pustiti, sjetim se onog kretena. Kao da mu uspjeva da blokira sve moje osjećaje i pozitivne misli koje imam o Blair, što je i planirao. Sve to sranje oko bala je njegova ideja, u to se mogu kladiti. Ali sada to više nije ni važno, šta se desilo desilo se, nema povratka.
Otvorio sam vrata i krenuo prema stepenicai i svojoj sobi. Stvarno me nije zanimalo koliko glupana je dole ili koji kurac dole rade.
"Justin..." jedan od njih je izustio da nešto kaže. Ali kada je vidio koliko sam nadrkan, kao i ovu jebenu masnicu na mojoj faci, očito je odlučio da prešuti. I bolje je, zadnja stvar koja mi treba je još jedna svađa. A ova se ne bi dobro završila.- Kada sam se popeo na drugi sprat skinuo sam majicu koja je imala par kapljica krvi na sebi. Frustrirano sam otvorio vrata od svoje sobe i uletio unutra kao razbojnik, ne očekujući nikoga. Ali ni to mi nije pošlo za rukom, jer je Blair stajala na sred moje sobe, prekriženih ruku. Zatvorio sam vrata za sobom, glasno zalupivši na što je malo poskočila. Mogao sam vidjeti da ni ona nije znala šta će reći, ili uraditi, ali je željela biti ovde. A ja? Pa nisam bio baš siguran da li je želim ovde, ili ne. Nervozno je zagrizla unutrašnjost donje usnice, neprimijetno. I kao da me je taj mali pokret opčinio. Koga uopšte zavaravam?
Prokleto mi je drago što je prvo meni došla nakon sve ove frke.
YOU ARE READING
Dark prince
FanfictionBlair Jackson je bila ona djevojka sa stalnim osmijehom na licu. Imala je imućne i pažljive roditelje, malu sestricu i nevjerovatnu skupinu društva. Ali, šta se desi kada, jedne tek obične večeri njeni roditelji odu na okupljanje kod prijatelja, i v...