Dark prince

Justin's anger

Život je pun izazova. Ali ti izazovi su ti dati što Bog zna da si zato ti dovoljno jak da ih prevaziđeš.

I got all I need when I got you and I, I look around me, and see sweet life, I'm stuck in the dark but you're my flashlight. You're gettin' me, gettin' me through the night.

Justin's point of view

"Justin ide s vama u posjetu" ujak Bill je iz čista mira rekao. Šta sam to dođavola upravo čuo? Mora da se šali, jednostavno mora. Pa ne moguće da ću morati ići s Blair u tu prokletu posjetu s jebenim Stylesom.

"Molim?!" glasno sam rekao na što su me ostali čudno pogledali. Otac mi je uputio smrtonosni pogled, na što sam se namrštio. Kad su ovo odlučili? Kad su uopšte planirali da me pitaju za mišljenje? Nikad, predpostavljam. Pogledao sam u Blair, nisam mogao vidjeti da li je ljuta ili ne, imala je ozbiljan izraz lica, kao da razmišlja da li je to dobra ideja ili ne.

"Justin" ujak Bill se okrenuo prema meni. Prišao mi je, blizu tako da sam samo ja mogao čuti sljedeće što će reći "Znaš da te smatram sinom" uzdahnuo je "Uostalom dogovorili smo se da ćeš ti riješiti ovaj problem. Budući da si ga ti izazvao" to 'izazvao' je naglasio. Značajno me je pogledao, na što sam samo kimnuo.

"Uredu" čuo sam Blair kako je tiho promrmljala. Pogledala me je i još uvijek je imala ozbiljan izraz lica. Kada su nam se pogledi susreli kimnula mi je. Šta joj to dođavola uopšte znači?

"Kada krećete?" ujak Bill je upitao okrećući se prema Blair. Harry je naravno upao, odgovorivši za nju.

"Sad. Odmah" krako je odgovorio.

"Dobro onda. Blair imamo dogovor?" Bill je upitao.

"Da. Imamo dogovor" odgovorila je na što je Bill samo kimnuo. Okrenuo se prema meni, i rukom mi pokazao na avion. Zakolutao sam očima i uputio se.

Uhvatio me je za lakat, lagano, zaustavljajući me u daljem kretanju "Justin, vjerujem da ovo nećeš zabrljati. Stvarno u to vjerujem" kimnuo sam po hiljaditi put danas. Je li možemo jebeno krenuti više?

Ja sam prvi ušao u avion. Unutra je bilo dovoljno mjesta, tako da sam sjeo na prvo koje sam vidio. Bilo je odmah pored prozora, a ispred je bio sto, zajedno s nekim pićem. Sav avion je bio dobro opremljen, sve što zatreba bilo je tu. Pilot je ušao odmah nakon mene, uputio mi je prijeziran pogled i otišao u kabinu. Koji kurac?

"Imaš problema?" upitao sam ga ustajući. Okrenuo se prema meni iznenađeno me pogledavši, promrmljao je 'ne' i brzo ušao u kabinu zatvorivši vrata. "Nisam ni mislio" koji je njegov problem? Nek radi svoj jebeni posao a ne gura nos gdje mu mjesto nije! Vratio sam se u sjedište u koje sam predhodno sjeo, uzdahnuvši. Ovo će biti duga i dosadna sedmica. A onda poslije? Pa ni sam nisam znao šta bi smo poslije toga trebali raditi. U daljem razmišljanju su me prekinuli Blair i Harry koji su ušli u avion. Harry je odmah otišao na sjedište koje je bilo na drugoj strani aviona, sjednuvši. Međutim, Blair je stala ispred mene.

"Da li trebaš nešto? Ako hoćeš mogu..." brzo sam je prekinuo

"Ne trebam ništa" odgovorio sam ni ne pogledavši je. Samo me je pogledala i otišla sjediti pored Harryja. Otpila je gutljaj soka, koji je bio na stolu ispred nje, te ga ponovo vratila na sto.

Harry je samo prevrnuo očima, pogledavši u mene. Ona nije ništa rekla, samo se naslonila na sjedište, sklopivši oči. Tiho joj je nešto šapnuo na uho, na što joj se osmijeh proširio licem. Otvorila je oči, još uvijek se smiješeći, prstom je pokazala na jednu od tetovaža koje su mu se nalazile na ruci. Tek sam tad primijetio koliko je uopšte lik imao tetovaža. Bile su mu po cijelim rukama, ne povezane, ali ipak ih je bilo dosta. Što me je začudilo za nekoga kao on, uvijek mi se činio kao jedan od onih 'dobrica'. Oboje su se nasmiješili vjerovatno na šalu koju je Blair rekla. Onda je izvadio mobitel sa slušalicama, pruživši joj jednu. Stavila je u uho, lagano zatvorivši oči, i naslonivši se. Momenat poslije toga, pogledao je nasmiješivši se, stavljajući slušalicu u uho.