Dark prince

Disappearance

~ Vote and comment. Love u all! ~

Više ga nećeš vidjeti...

Više ga nećeš vidjeti...

Te riječi su mi odjekivale glavom zadajući mi glavobolju. Pokušala sam ostati sabrana i shvatiti izlaz iz ovog sranja, ali mi trenutno ništa nije padalo na pamet. Sve što sam mogla zamisliti u ovom momentu jesu Justinove smeđe oči kako me gledaju pune žara i strasti, te ljubavi. Mogla sam zamisliti njegov osmijeh svaki put kada me ugleda, kao i to kako mu se lice razvedri svaki put kada nam se usne spoje. 

Uspravila sam se, uzdahnuvši. Justin nije mogao nestati, jednostavno nije. I kako da uopšte vjerujem ovom luđaku kad ga vidim prvi put i životu. Približila sam mu se tako da su nam lica bila odvojena tek par milimetara "Ko ga je odveo?" kroz zube sam upitala dok ljutnja u meni samo što nije eksplodirala.

"Woah, woah, smiri se" iznenađeno me je pogledao podignuvši ruke u odbrani "Ja ne znam detalje, budi sretna što sam ti rekao da je uopšte odveden. Početni plan je bio da namjeste kako te je napustio" odmaknuo se.

Glasno sam se nasmijala "Početni plan? U kakvom se sranju zapravo nalazimo?" 

"Ovo je planirano odavno, ova zabava" iz kaputa je izvadio pozivnicu za bal. Otvorio je i pogledao par puta očito tražeći nešto. Kada je ugledao to što je tražio, približio mi je i pružio. "Na izgled izgleda normalno, zar ne?" kimnula sam "Samo obična pozivnica, za obične goste. Ali nije" prstom mi je pokazao ugao.

"Izgleda... isto? Sve je isto!" iznervirano sam rekla. Nema smisla. Nema smisla zašto uopšte stojim ovde umjesto da odem tražiti Justina. 

"Pogledaj bolje" iskrivio je kovertu prema svjetlosti. Onda sam ugledala. Ukrivljenim, zlatnim, slovima pisalo je 'Posebna narudžba'. Jedva da se i ovako vidjelo. "Sve ovo" rukama je pokazao na ovu kuću "je ta posebna narudžba. Posebna narudžba za obavljanje prljavih poslova. Svaki posjetioc koji je večeras došao imao je neki skriveni razlog, svaki od njih imao je nešto što je želio a što će dobiti na ovom balu. Jedna od tih stvari večeras, ste vas dvoje, pa preciznije Justin" slegnuo je ramenima "Žao mi je" krenuo je izaći, ali sam mu prepriječila put.

"Hoćeš reći da je neko od ovih ljudi dole želio Justina?" dao mi je jedan od onih 'Zar nije očigledno?' pogleda. "Ali to nema smisla, niko od njih ga i ne zna" izašla sam iz tog prokletog toaleta i krenula prema stepenicama.

"Razmisli malo ko ga zna, a ko ne!" dobacio je dok sam silazila.

Ovom liku ne znam ni ime, koliko znam sve ovo što je rekao može biti jedna velika laž. Osim jedne stvari, da Justina nema. Sišla sam dole i pogledom ga potražila još jednom, ali uzaludno. Do sad bi ga prepoznala, sto puta, ali nije tu. Otišla sam do Harry-ja, koji je još uvijek bio dole. Sjedio za stolom pričajući sa nekim ljudima. Dobro sam ih pogledala pokušavši se prisjetiti nekog od njih, bilo koga. Ali sve su bila strana lica.

"Harry!" dozvala sam ga iz daljine, stvarno se ne želeći približavati sad tim ljudima. Rukom mi je pokazao da dođem do njega. Ali sam odmahnula glavom, poput petogodišnjeg djeteta kojem roditelji brane da ostane vani još pet minuta. Upitno me je pogledao ne shvaćajući u kakvoj se situaciji trenutno nalazim. 'Dođi' oblikovala sam usnama i pokazala prema salonu. Salon da je gotovo bio prazan, većina ljudi je otišla. Barem mislim da jesu.

"Blair, u čemu je problem?" stao je pored mene.

"Justina nema nigdje, tražim ga već neko vrijeme ali bezuspješno. Mislim da mu se nešto desilo" prekrižila sam ruke. 

"Od kud sad to?" iznenađeno je upitao "Možda mu je jednostavno dosadilo i otišao je kući. Ne bi mu prvi put bilo da se neodgovorno ponaša" na kraju je dodao, razgledajući okolo. Onda me je pogledao, i shvatio da to nije trebao reći. "Vidi, nemaš se razloga brinuti, vjerovatno je izašao da zapali ili slično" rekao je to kao da je najjednostavnija stvar na svijetu.