::51. Deo::

169 6 0
                                    

::51. Deo::

Ja:"Ejmi dobro sam."

Počela je da se vrti oko mene kao sam ko zna ko.

Ja:"Ejmi smiri se."

Ejmi:"Idem ja sad, a ti odspavaj malo."

Izašla je iz soba, a ja pogled bacim na prozor. U glavi mi je bio Ilija. Ne znam ni zašto sam ja ovde, a on tamo. Barem sam se otarasila Mine.

[flashback]

Približim se vratima i pokucam, nakon čega mi otvori Minin otac.

Ja:" Zdravo!"

M.otac:"Helena? Ali kako!? Mina mi je rekla da si mrtva!"

Gledao me sav začuđen.

Ja:"Kao što vidite nisam i želela bih da razgovaram sa Vama o Mini."

On klimne glavom i pusti me unutra.

Sednem te počnem sa pričom.

°°°

M.otac:"Ja...ja stvarno mi je žao, nisam imao pojma. Izvini, nisam znao šta je sve radila. Nisam znao da te otela, pretila, skoro ubila, izvini."

Ja:"Nema veze niste vi krivi, samo morate je odvesti daleko odavde."

°°°

[the end flashback]

I tako je ona otišla daleko, zajedno sa Lazarem i njen otac mi je obećao da je više neću videti.

=Ejmi P. O. V.=

Ja:"Ne znam koliko ću još da izdržim."

Suze su mi se slivale niz lice.

Dimitrije:"Oporaviće se, veruj mi."

Ja:"Doktor je rekao da može da se ne probudi. Kako ću bez njega. On mi je bio više od brata. Uvek je bio tu za mene, bio mi je najbolji prijatelj. Jedan njegov zagrljaj bi me smirio. Iako smo bili razdvojeni, došao bi čak iz London kad se prejladim ili kad sam tužna. Uvek bi bio pored mene. A ja sad uopšte ne mogu da mu pomognem. A ni Helena to ne bi podnela."

Dimitrije:"Oporaviće se i koliko god mi bilo teško da kažem ovo Helana će biti srećna s njim!"

Ustala sam i otišla u svoju sobu, te legla na krevet.

=Dimitrije P. O. V.=

Ustanem sa kreveta iizadjem iz kuće i odem u svoju.

Sara:"Hejj! Šta ti je? Snužden si!?"

Ja:"Helena! Bolesna je, danas je dobila napad od stresa."

Sara:"Znam da je voliš, treba da iskoristiš priliku da budeš sad s njom." - pogledam je.

Ja:"Ne, samo bih pokvario naš odnos. Ona mene ne voli...voli Iliju. Dovoljno mi je da budem uz nju, pa makar i kao prijatelj." - Sara me potapša po ramenu i ode u kuhinju, a ja ustanem i odem u sobu, te legnem u krevet.

[mišljenje👇🏼]

"Zbogom nije kraj"Where stories live. Discover now