38. DIO ✔

343 16 1
                                    

Ujutru me je probudio zvuk alarma. Bilo je sedam sati. Vrijeme za spremanje za fakultet. U prvom trenutku se nisam mogla pomjeriti. Cijelu noć smo spavale pribijene jedna uz drugu. Tačnije El, Sam, Mia i ja, a Ivona je zauzela gotovo pola kreveta. Inače telefon stavim pored sebe na krevetu da bi me ujutru probudio ali ga sada nisam mogla pronaći, bio je negdje pod nama. Inače zvuk alarma je bio grozan. Namjerno sam ga stavila da bi me odmah razbudio, hahaha.
Mia: Jaoo. Daj gasi to!
Lorena: A ne mogu ga naći.
Sam: Ako je tvoj telefon ono što mi cijelu noć probada rebra, onda traži podamnom.
Lorena: Ja bih rado da se ustaneš.
Sam: A kako ću se pomjeriti kad je Ivona prebacila noge preko mene.
Lorena: Spava li još ta kobila?
El: Čitavu noć se nogata. Polomila mi je kičmu.
Mia: Ivona! Ivona!
Lorena: Ivona!
Sve četiri u glas: Ivona!!!
Ivona: Aaa?!
Lorena: Šta a, aj ustaj.
Ivona: Što šta?
Sam: Ma Lorenin telefon je podamnom, ali se ja ne mogu ustati dok ti ne zbaciš noge sa mene.
Ivona: Uh, pardon. A znači Lorenin telefon je ovaj čudni zvuk? Ja mislila da sanjam kako mi pijane mačke mjauču ispod prozora.
El: Hahahaha. Jel' ti uvijek tako spavaš?
Ivona: Pa šta ja znam. Ponekad se ujutru probudim na podu.
Mia: Aham, ma ništa čudno.
Napokon sam uspjela izvući telefon i isključiti taj grozni alarm.
Sam: 'Aj hvala Bogu pa i ta noćna mora prestade.
Mia: 'Aj molim te sljedeći put nađi neku drugu melodiju.
Lorena: A jel' pa da opet uz nju zaspimo.
Ivona: A ništa onda ćemo uključiti moj rock'n'roll.
Mia: Nemoj mi se ti Ivona javljati. Ne bi se probudila ni da ti pucaju topovi pored glave a kamoli rock'n'roll.
Ivona: Pa šta misliš kako se svako jutro budim?
El: A to se i mi pitamo.
Lorena: Cure, ne znam za vas ali ja ću sve su prilike zakasniti u školu.
Sam: Auu. Ja baš!
Sve smo skočile sa kreveta i počele se na brzinu spremati. Svaka koščica u tijelu me je boljela. Željela sam nazvati Harrya, ali nisam bila sigurna u kojoj je trenutno vremenskoj zoni i koliko je sati u L.A. pa sam odlučila pričekati da on nazove mene. Na brzinu smo se obukle, obule i strčale u prizemlje.
Ivona: Kod koga će biti ključ?
Lorena: Pa kod ononga ko se prvi vrati kući.
Mia: A to je?
El: Nemam pojma.
Sam: 'Aj dajte meni.
Izašle smo napolje i stale da čekamo taxi jer pješke ne bismo stigle. Zapao je ogroman snijeg. Iza kuće je sve bilo prekriveno. Zaustavile smo tri taxija. Sam i El imaju škole u jednom pravcu, Mia u drugom, a Ivona i ja u trećem. Ivona je izašla prije mene jer joj je fakultet bio bliže. Bila je jedna minuta do 8, a meni nastava počinje točno u 8:ooh. Mislim da kasnim. Napokon smo stigli. Platila sma taxisti i brzo izletjela. Potrčala sam prema školi. Nikoga nije bilo na hodnicima pa sam zaključila da malo kasnim. Uletjela sam u učionicu. Već je uveliko bio počeo sat. Samo sam se izvinula i sjela na svoje mjesto.
Nicole: Kasniš?
Lorena: Znam.
Nicole: A razlog je?
Lorena: Ma ne pitaj. Luda kuća. Moj život ti je kao neka vrsta filma.
Nicole: Aham, hahaha.
Nicole je inače moja nova drugarica. Veoma je prijatna i sprijateljile smo se za veoma kratko vrijeme. Da je ukratko opišem. Veoma je zgodna, ima crnu kosu i ogromne crne oči i jako je draga i većina momaka je zaljubljena u nju. Skoro cijeli dan smo nešto crtali. Ja baš nisam imala inspiracije. Ne znam šta mi je, ali je jednostavno nemam. To je inače tako kod mene. Pogotovo sada kada je pao snijeg i moja inspiracija i raspoloženje su ravni nuli. Zazvonilo je za kraj sata. Zadnjeg sata. Krenula sam da spakujem knjige, a onda mi je olovka odletjela pod klupe.
Lorena: Ajooj!
Sagela sam je da je nađem, ali mi nije baš išlo za rukom. Tada sam začula neki nepoznati glas.
Xxx: Ovo tražiš?
Podigla sam glavu i susrela se do tada nepoznatim nebesko plavim očima i biserno bijelim osmijehom.
Lorena: Eee da. Hvala ti.
Uzela sam olovku.
Xxx: Inače, ja sam Max.
Lorena: Ah, drago mi je ja sam...
Max: Lorena, znam.
Lorena: Umm...Kako znaš?
Max: Pa ko ne zna za tebe? Djevojka poznatog Harrya Stylesa.
Lorena: Hahaha, a to. Pa znam, ali opet nisam znala da baš svi znaju...
Max: E pa vidiš, ja znam.
Lorena: Hahaha.
Max: Ideš kući?
Lorena: Pa...Da.
Max: Ako želiš mogu te odvesti.
Lorena: Ma nema potrebe...
Max: Nisam nikakav manijak, ne brini. Samo je hladno pa sam mislio biti džentlmen.
Lorena: Ma nisam to ni mislila nego...
Max: Nego?
Lorena: A 'aj ok.
Max: Idemo.
Izašli smo iz fakulteta i sjeli u njegov auto. Za nekih 15-ak minuta smo stigli.
Lorena: Eto tu stani.
Max: Aha, važi.
Lorena: Hvala ti mnogo.
Max: Ma nema na čemu. Vidimo se sutra.
Lorena: Bay.
Izašla sam iz auta i krenula da uđem u kuću, ali sam se tek onda sjetila da nemam ključa. A Sam još nije bilo. Zvala sam je na mobilni, ali se nije javljala. Vjerovatno je na nastavi i isključeni su joj tonovi. Na telefonu sam imala poruku. Bila je od Harrya. Rekao mi je da ga nazovem kada budem imala vremena. Odlučila sam ga odmah nazvati. Zvonilo je malo duže. Mislila sam prekinuti jer možda spava ali se u tom trenutku javio.
Harry: Molim?
Lorena: Eeee.
Harry: Eeej ljubavi, gdje si?
Lorena: Haha, a ovaj...Evo me ispred kuće.
Harry: Ispred kuće?
Lorena: Pa da...Čekam Sam sa ključem.
Harry: Aaa. Pa je li ti hladno?
Lorena: Ma nije ne brini ti. Nego kako ste vi?
Harry: Ma super. Stigli smo. Sad smo u hotelu, odmaramo.
Lorena: Aaa mica moja. Čuvaj se.
Harry: Hoću i ti. Nedostaješ mi puno, znaš.
Lorena: I ti meni. Nemaš pojma koliko.
Harry: Ma brzo će ovo proći pa ćemo ponovo biti zajedno.
Lorena: Jedva čekam
Harry: I ja. Evo dečki me zovu, čujemo se večeras po vašem vremenu preko skypea.
Loren: Važi, pozdravi ih sve.
Harry: Hoću. Evo Niall govori kako su mu bili super sendvići što si spremila.
Lorena: Hahaha, Nialler moj. Reci mu da ga čekaju palačinke i ogromna pizza kad se vrati.
Harry: Hahaha, hoću. 'Aj bay babe. I love ya.
Lorena: I love ya too Hazza.
Prekinula sam poziv. Odmah sam bila raspoloženija čim sam mu čula glas. Sam još uvijek nije bilo, a meni je bilo užasno hladno iako je snijeg još jutros prestao padati. Očistila sam snijeg sa jednog zidića i sjela na njega. Svako malo sam gledala na sat, ali je nekako išao veoma sporo kao da se i vrijeme zaledilo. Tada su mi u oči upali jedni tragovi pored kuće kojih jutros nije bilo. Dobro se sjećam da sam primijetila da je sve bilo prekriveno, a i osim toga niko od nas nije prolazio tuda. Otišla sam do njih. Išli su iza kuće. Polako sam krenula za njima. Na jednom mjestu su se zaustavljali i to točno ispod prozora od naše sobe, a zatim su išli oko kuće. Sve mi je to bilo malo sumnjivo. Sjetila sam se i onoga svog osjećaja da me neko prati i promatra. Išla sam za njima, a tada sam se zalupila u nekoga. Bila sam užasno preplašena da sam vrisnula, ali je to srećom bila Sam.
Sam: Eeej, šta ti je?
Lorena: Jooj, to si ti.
Sam: Šta je bilo?
Lorena: Ma ništa...Samo...
Sam: Reci.
Lorena: Ma ništa...Imaju nekakvi tragovi oko kuće pa sam razmišljala čiji bi mogli biti.
Sam: Hmm...Nemam pojma. Ma može biti da su ludi novinari nešto slikali. I sam znaš da je ovdje sve javno.
Lorena: A da. Upravu si. Nego hajdemo mi u kuću smrzla sam se.
Sam: Pa odkad čekaš ovdje?
Lorena: Ima 2o minuta.
Sam: Pa kako si tako rano stigla kući?
Lorena: Ma dovezao me je jedan...Kako se ono zove...Max.
Sam: Ne možeš mu se ni sjetiti imena, a vozi te kući.
Lorena: Jaoo, pa Sam neće me neko kidnapovati u sred bijela dana.
Sam: Moraš biti svjesna da ovdje ima svačega pogotovo za nas. Ko je on uostalom?
Lorena: Ma neki lik sa fakulteta, danas smo se upoznali.
Sam: Hm...Čuvaj se ti.
Lorena: Ma hoću. Ne brini.
Zbacila sam kaput sa sebe i otišla da skuham čaj. Uskoro su se ostale djevojke vratile. Prvo smo sve obavile ono što imamo u vezi fakulteta, a onda smo cijeli dan gledale nekakve serije. Nisam skoro nijenu pratila pa sam se u svaku uključila u 1oo-toj epizodi, hahaha. One inače prate mnogo toga. Ja radije gledam filmove, ali eto. Navečer smo se sve razišle nekuda po kući i radile svoje poslove. Napravila sam sebi sok i krenula u sobu, tada me je zovnula Sam koja je sjedila u dnevnom.
Sam: Lorena!
Lorena: Reci.
Sam: Je li taj tvoj Max kako li već ima onako smeđkasto-plavu kosu i plave oči? Malo razvijeniji? Vozi crno auto?
Lorena: Da. Kako znaš?
Samo je okrenula laptop prema meni. Ostala sam zatečena. Bilo je preko 1o slika od mene i Maxa danas. Natpise je bolje da i ne govorim. Bilo je svega u smislu Harry tek otišao, a ja već našla zamjenu i to.
Lorena: Pa ja ne mogu vjerovati!
Sam: Vjeruj, vjeruj.
Lorena: Pa samo me je dovezao kući, ništa više. Šta je tu strašno?
Sam: Pa možda da ti je dečko pekar ne bi imalo veze, ali ipak je on Harry Styles tako da je to već nešto.
Lorena: Aaa. Glupi novinari!
Ivona: Šta je bilo?
Sam: Mislim da opet imamo problem.
Tada su došle i ostale djevojke i ja sam im ispričala šta se desilo.
El: Ahh...Mislim da imamo novi trač.
Mia: Tebi se Lorena baš da uprskati situacija.
Ivona: Harry je ovo sigurno već vidio.
El: Pa sad je kod njih jutro tako da vjerovatno jeste.
Lorena: Jooj menii!
Sam: Ljudi, evo nas dečki zovu na skype.
Sve smo kao oparene skočile i posjedale na kauč. Sam je stavila laptop na krilo, El se u posljednjem trenutku malo sređivala, a onda smo se javile. Bila sam užasno nervozna. Nisam znala šta me sad čeka. Da li je Harry saznao? Kako će reagovati? Tada nam se pojavila slika. Sva petorica su sjedili na nekom krevetu i mahali nam.
Liam: Pa gdje ste vi?
Sam: Evo nas ljubavi moja.
Pogledala sam prema Harryu. Po pogledu sam mu vidjela da zna. Bila sam sigurna.
El: Kako ste?
Louis: Super. Upravo smo se probudili i sada je pred nama radni dan. Kod vas je večer je li tako?
Ivona: Aham. I to uveliko.
Mia: Kako vam je u L.A.?
Niall: Super, ali hrana u hotelu je užasna.
Sam: Hahaha, nema ti Lorenine hrane.
Niall: Hahaha, pa da.
Tada je nastala jedna šutnja. Tada je Sam napravila nekakav čudan pokret očima i mislim da je pokazivala na mene. Ja sam okrenula glavu i tada su se svi počeli nekuda sklanjati. Na kraju smo ostali samo Harry i ja. Namjerno su svi otišli da bismo mogli nasamo razgovarati o onome. Nisam znala šta da kažem.
Lorena: Eeej...
Harry: Ejj...
Lorena: Vidio si zar ne?
Harry: Možeš pretpostaviti da jesam...
Lorena: Vidi Harry...Ti i sam znaš koliko su novinari pokvareni i koliko sve preuveličavaju. Uostalom to je tvoj svakodnevni život. Moj baš i nije i onda ponekad i ne razmišljam o tome. Nemam pojma ko je ono. Danas smo se upoznali. Ponudio se da me odveze kući i to je to...Kunem ti se da nije bilo ničega, a neće ni biti.
Harry: Ja...Ne znam...
Lorena: Harry kunem ti se. Ako želiš odmah ću prekinuti svaki kontakt s njime jer nikada nije ni bilo nikakvog kontakta.
Harry: Vidi...Ja ne želim tebi braniti da se ti družiš sa ostalim momcima. Jednostavno nemam pravo da ti branim...Ali nije ni meni lako kada sam na drugoj strani svijeta i onda vidim slike tebe i nekog nepoznatog muškarca...
Lorena: Znam Harry...Bilo je nepromišljeno, ali kunem ti se da te nikada ne bih prevarila.
Harry: Ni ja tebe...
Lorena: Znam...Vjerujem ti....
Harry: I ja tebi...
Lorena: Stvarno?
Harry: Da...Jednostavno moram da ti vjerujem jer veza neće drugačije funkcionirati.
Lorena: Volim te.
Harry: I ja tebe još više.
Čula sam neko kikotanje iza sebe. Okrenula sam se i vidjela djevojke kako se kriju iza zida.
Harry: Šta je bilo?
Lorena: Ma evo ove nas prisluškuju.
Harry: Ma evo i ovih blenta, čitavo vrijeme se kriju iza vrata.
Lorena: Hahahaha. Nego sada mene brine reakcija fanova.
Harry: Nemaš razloga...Ako ti ja vjerujem, zašto ti onda oni ne bi vjerovali?
Lorena: A znam...Ali sad će biti svega i svačega. Sigurno će se pričati da smo raskinuli.
Harry: Lako ćemo mi to riješiti.
Lorena: Kako?
Harry: Ptičica!
Lorena: Što?
Harry: Samo se ti nasmij.
Nasmijala sam se, a Harry me je uslikao telefonom.
Lorena: I šta s time?
Harry: Sad ćeš vidjeti.
Imala sam neki predosjećaj pa sam preko telefona ušla na Twitter. Prvo me je tamo dočekala gomila hejterskih poruka, a onda sam vidjela da je Harry izbacio novi tweet. Stavio je moju sliku koju je upravo uslikao i napisao: "nightly chatting with my girlfriend over Skype. I miss you so much" i onda je označio moje ime. A duša moja. U tom trenutku sam se nasmijala.
Harry: Pročitala si?
Lorena: Aham.
Tada sam na taj tweet samo napisala "I miss you too babe and I love you so much. Don't forget it". Vidjela sam da se slatko nasmiješio kada je to pročitao, a onda je on na to napisao: "I won't babe. Love ya" Tada sam mu preko skypea rekla.
Lorena: Love ya too Hazza.
Poslao mi je poljupčić. Ponovo sam pogledalda na Twitter i vidjela da su počele stizati sve ljepše i ljepše poruke na šta sam se nasmiješila.
Harry: Jesam li ti rekao da sve mogu srediti?
Lorena: Hahaha, nisam ni sumnjala.
Tada su nam se i ostali pridružili. Njemu dečki, meni cure.
Ivona: Kraaj romanticii! Evo naas!
Lorena: Hahaha.
Skoro cijelo večer smo proveli razgovarajući preko skypea. Hahahah bilo je zaista nezaboravno. Život mi je postao savršen i samo se nadam da tu sreću neće ponovo nešto pokvariti...

"I wish" by LoRa Styles* (Harry Styles Fanfiction) [Završena/Completed] ✔ Donde viven las historias. Descúbrelo ahora