"I wish" by LoRa Styles* (Harry Styles Fanfiction) [Završena/Completed] ✔

8. DIO ✔

Kada smo stigle kući nastala je opća panika. Šta obući? Šta obuti? Kako se našminkati? Željele smo izgledati najbolje što možemo jer budimo realni ne dešava se sto puta u životu prilika da izađeš sa One Directionom. Odlučila sam obući neku kratku crvenu haljinu, crvene sandale i ukovrdžala sam kosu. To je uglavnom bilo to osim nekih detalja (naušnice, ogrlice i to). Ivona je obukla neku crnu mini haljinu i štikle, Mia je obukla teksas minicu i kratku crnu svjetlucavu majicu. Bile smo sređene. Sada je samo trebalo da dođu po nas i to je to. Sjedila sam i razmišljala o svemu. Kako je moguće da se Harry Styles zaljubio u mene? Da li je to ustvari uopće moguće? Kako održati vezu? Šta sa Danijelom? Koga zaista volim? Imala sam u glavi sto pitanja, ali nisam znala odgovore. Miji i Tei još nisam ništa rekla dok ne vidim šta će od svega toga biti. Odlučila sam da ću razgovarati sa Harryem. Dogovorit ćemo se. Mislim da me on zaista voli. Vidjela sam mu danas u očima. Možda je najbolje da prekinem sa Danijelom i da pokušam sa Harry-em. Znam da je to možda malo bezobrazno prema Danijelu, ali mislim da sam shvatila da volim Harry-a. Bilo bi još bezobraznije da budem sa njim, a da se potajno viđam sa Harry-em. Iz svih tih misli me je trznulo zvonjenje mobilnog. Bio je to Zayn. Vjerovatno zove da vidi jesmo li se spremile.
Lorena: Molim.
Zayn: Ejj, Lorena. Ovaj ne znam kako da ti to kažem...
Lorena: Šta je bilo?! Nešto se ružno desilo?!
Zayn: Ne brini, nije ništa toliko strašno, ali Paul nas je zvao i moramo večeras da se vratimo u London...
Nešto me je presjeklo u grudima. Nisam ništa mogla da kažem.
Zayn: Mislim da je onaj dogovor propao...Žao nam je...
Jedva sam uspjela da progovorim.
Lorena: Pa...K-kako? Zašto?
Zayn: Zovu nas, moramo da idemo u neke emisije, radimo neke fotošutinge, a u Beogradu nemamo više ništa da radimo pa on smatra da je bolje da se ranije vratimo. Žao mi je stvarno.
Lorena: Mislim, ne znam šta da kažem...U redu je...
Ali ništa nije bilo u redu suze su mi navirale, nisam se mogla suzdržati. Mia i Ivona su dotrčale.
Ivona: Šta je bilo? Šta ti je?
Mia: Zašto plačeš Lorena? Govori!
Samo sam im dala telefon da završe razgovor jer ja nisam mogla više izdržati. Otrčala sam u sobu i zaključala se. Legla sam na krevet i počela plakati.
Zašto mi se ovo moralo dogoditi. Zašto sam ih danas morala sresti? Zar ne bi sve bilo bolje da su samo ostale one divne uspomene od jučet. Znala sam da će kad tad otići ali Harry...Šta je s njim. Dao mi je lažnu nadu, rekao da mu se sviđam, a ja sam mu kao budala povjerovala i zaljubila se. Bila spemna da prekinem sa dečkom koji me zaista voli samo radi njega, a on! Šta je njim? Nije me čak ni nazvao da mi kaže da se vraća već je to učinio Zayn. Već me je zaboravio? Igrao se sa mnom? Ivona i Mia su počele da kucaju, ali jednostavno bisam imala snage da im otvorim.
Mia: Otvori molim te!
Tea: Moramo razgovarati!
Odlučila sam im otvoriti jer mi je trebao neko da me utješi. Kada sam otvorila samo sam ih snažno zagrlila i počela još jače da plačem.
Ivona: Reci nam molim te šta se dešava.
Ispričala sam im on što se desilo taj dan. Kada sam završila jednostavno nisu znale šta da mi kažu. Znale su kako se osjećam, ali mi nisu mogle pomoći. Samo su me zagrlile. Tea je odlučila prespavati kod nas kako bismo bile zajedno. Ne znam šta bih bez njih. Nisam više željela razmišljati. U sebi sam samo ponavljala „život ide dalje..."

*2 mjeseca kasnije*

Već je kraj Jula, još mjesec dana i škola. Trebam krenuti na fakultet. Vjerovatno se pitate šta se sve desilo posljednja dva mjeseca. Što se tiče toga, ništa posebno. Nastavila sam sa životom kakav je bio i prije upoznavanja 1D-a. Ponekad nam se neki od njih javi porukom osim Harrya...Super im je. Slava im svakog dana raste sve više i više. I dalje pratim sve novosti o njima. I dalje sam Directioner bez obzira na sve. Sad se sigurno pitate: Zar si već zaboravila Harrya? Ne nisam, a bojim se i da neću. Stalno razmišljam o njemu i užasno me boli to što mi je napravio. Slomio mi je srce. Još uvijek sam sa Danijelom. Znam da možda izgleda pomalo okrutno to što sam sa Danijelom, a volim Harrya ali jednostavno on me voli i ne želim mu slomiti srce jer znam kako je to. Mia i Ivona još uvijek nemaju dečka. Što se tiče Harryevog ljubavnog života ništa se posebno nije promijenilo osim što ga u zadnje vrijeme viđaju sa nekom nepoznatom djevojkom. Da li se ovoga puta zaista zaljubio? Ne znam...Uglavnom vraćala sam se kući sa Miom i Ivonom. Bile smo u šetnji. Tada mi je zazvonio mobilni. Bila je to mama.
Lorena: Halo mama.
Mama: Eee, reci Ivoni da i ona dođe sa vama kod nas. Ovdje su joj mama i tata. Moramo razgovarati sa vama.
Lorna: Ok...Samo nadam se da se nije ništa ružno desilo.
Mama: Nije, ne brini.
Lorena: Ok, bay.
Mama: Bay.
Šta li je sad?
Lorena: Ivona, kod nas su tvoji mama i tata. Čekaju nas, žele razgovarati sa nama.
Ivona: Šta bi sada to trebalo značiti?
Mia: Pojma nemam...
Požurile smo kako bismo što prije stigle kući. Zanimalo nas je u čemu je stvar.
Stigle smo. Ušle smo u dnevni tamo su svi sjedili i čekali nas.
Oni: Stigle ste.
Mia: Ejj.
Ivona: I u čemu je stvar?
Ivonina mama: Polako sjedite prvo.
Lorena: Hajde recite, šta nas mučite.
Tata: Ovako, pošto ćete sada ti i Ivona krenuti na fakultet, mislili smo da je bolje da idete negdje drugo, a ne ovdje u Srbiji.
Ivona: Kao na primjer gdje?
Ivonin tata: Na primjer u Englesku...U London...
Lorena: London?!
Ivona: Aaa Londoon, grad mojih snova!
Počele smo da skačemo ko lude i da se grlimo.
Mia: A nije feer. A šta je sa mnom!? I ja hoću u London!
Mama: Pa ako hoćeš možeš i ti sa njima. Da tamo završiš srednju i onda kreneš na fakultet.
Mia: Ako hoću?! Čekaj da razmislim...Pa naravno da hoću!!!
Tada smo sve tri počele da se grlimo. Bila sam presretna. Ali...Šta je sa Danijelom. Potpuno sam zaboravila na to. Šta ako tamo sretnem Harrya? Šta da mu kažem? Kako da razgovaram sa njim? Kako da ga zaboravim ako budemo živjeli u istome gradu? Znam da je London veliki grad ali svejedno nikad se ne zna...Sve mi je to odjednom došlo u glavu ali nisam željela time pokvariti taj trenutak.