"I wish" by LoRa Styles* (Harry Styles Fanfiction) [Završena/Completed] ✔

10. DIO ✔

Bio je kao i uvijek savršen. Nestašna kosa, tijelo, oči. Cijela prostorija je zamirisala po njegovom savršenom parfemu. Jednostavno je bio neodoljiv. U tom trenutku sam se u mjestu zaledila i nisam znala šta da kažem. Kroz glavu mi je prošlo sve ono što se izdogađalo. Zašto mi se ovo moralo desiti? Otkako sam saznala da idemo u London, ja se nadam da ga neću sresti, a ustvari ću živjeti u stanu od njegove nove djevojke. I da, Megan mi se cijelo vrijeme činila nekako poznatom, a sada znam i odakle. Ona je ona djevojka koju su u zadnje vrijeme viđali sa Harryem. Prepoznala sam je sa slika. Željela sam da plačem, ali sam se odlučila suzdržati. Nisam mu željela pokazati da još uvijek patim za njim. Odlučila sam da ću biti jaka iako se u meni sve slamalo. Vidjela sam da su i Ivona i Mia ostale ukipljene, Megan je bila pomalo zbunjena dok je Harry samo stajao i gledao me u oči. Niko nije znao šta da kaže pa sam odlučila da napravim prvi korak.
Lorena: Heej Harry, otkud ti?
Harry: Umm...Ja...
Glas mu je malo zadrhtao.
Megan: Vi se znate?
Lorena: Pa da. Upoznali smo se kada je 1D jednom dolazio na koncert u Srbiju. Nas tri smo inače Directioneri.
Megan: Jao pa to je divno. Nisam imala pojma. Vjerovatno vam je čudno što se još ne zna za nas dvoje, ali mi smo željeli da to zasad ostane u tajnosti da bismo mogli uživati u privatnosti. Međutim, za par dana ćemo svima reći. Je li tako ljubavi?
Harry: D-da, da...
Poljubila ga je u obraz ali je on još uvijek stajao zaleđen.
Megan: Hajde Harry sjedi, šta si se ukočio tu?
Pogledao je na trenutak zbunjeno oko sebe, ali nigdje nije bilo mjesta za stolom osim kraj mene.
Nije mi bilo baš svejedno. Ipak ne znam kako bi to funkcionisalo kada bi sjedio kraj mene. Pogledala sam prema Miji i Ivoni. Njih dvije su samo sjedile sa širom otvorenim očima.
Megan: Pa šta čovječe gledaš eto imaš mjesta kraj Lorene.
Samo sam se nasmiješila, a u sebi sam se derala nenenene. Ali nije bilo druge opcije. Nekako je stidljivo sjeo, a ja nisam znala gdje bih gledala. Počeka sam užasno da se znojim, a primijetila sam da je i on. Ivona je odlučila nešto pokušati.
Ivona: Pa Harry, šta ima? Šta rade ostali dečki?
Harry: Umm...Oni, oni su...Da, danas smo slobodni pa su svi uglavnom kući. Aaa ot-otkud vi ovdje? Mislim u Londonu...
Mia: Paa, Lorena i Mia su tu došle na fakultet, a ja ću završiti srednju.
Ovo je sada bio potpuni šok.
Harry: Znači...Vi...Vi ćete sada živjeti ovdje?
Ivona: Da...
Pogledao je u mene, a i ja sam u njega, a onda sam samo okrenula glavu.
Megan: Samo vi pričajte, idem ja da vam napravim neke sokove ili nešto da se osvježite danas je baš vruće.
U meni je bilo i još vruće. Kapi znoja su mi samo curile niz čelo.
Megan: Ajooj!
Ivona: Šta je bilo Megan?
Megan: Ma prosula sam sok!
Mia: Ma nema veze, pomoći ćemo ti Ivona i ja.
Ustale su i krenule. Ja sam ih samo prostrijelila ljutitim pogledom, a njih dvije su se pravile da da to nisu primijetile. Sad je stvarno bilo zeznuto. Nisam znala šta da radim, šta da kažem. Primijetila sam da želi nešto reći.
Harry: Ja...
Tada su njih tri uletile u dnevni.
Megan: Heej vas dvoje. Moram otići do prodavnice da nešto kupim pa će i Mia i Ivona samnom da malo vide grad. Brzo ćemo mi. Eto nas za 15-ak minuta.
15-ak minuta??? Šta sad da radim???
Ivona: Idemo, vas dvoje pričajte, brzo ćemo mi.
Aaagh, ako ih u tom trenutku nisam zadavila, neću nikada. Vrlo dobro znaju kakva je situacija, a osim što su me ostavile, još me i zezaju. Međutim za mene je ovo veoma ozbiljno jer mi je Harry tek tako slomio srce. Izašle su. Odlučila sam da ustanem i da odem u sobu jer stvarno ne bi bilo smisla da tu sjedimo cijelo vrijeme kao dvije budale. Krenula sam da ustanem, ali me je onda on uhvatio za ruku.
Harry: Lorena, čekaj...
Lorena: Šta da čekam Harry? Bojim se da nemam šta čekati jer bi svaki razgovor sa tobom bio totalno besmislen.
Harry: Nemoj tako.
Lorena: Nemoj tako? Pa Harry, izvini molim te, ali ako se sjećaš, ti si meni slomio srce.
Harry: Znam...Ali nisam želio...
Lorena: Nisi želio? Ma daj molim te!
Harry: Slušaj. Ja...Ja jednostavno nisam znao šta da učinim...
Lorena: Jeli? Pa si me ostavio na cjedilu kao posljednju budalu.
Harry: Sjedni molim te i saslušaj me.
Lorena: Nemam ja š...
Harry: Molim te.
Odlučila sam sjesti i saslušati ga iako mislim da to neće promijeniti moje mišljenje.
Harry: Dakle ovako. Ono večer smo svi željeli da izađemo. Bili smo se i spremili i sve i onda nas je nazvao Paul. Rekao nam je da se moramo vratiti isto večer u London jer imamo zakazana neka snimanja i fotošutinge, a u Srbiji nemamo šta da radimo.
Lorena: Sve sam to već prije čula Harry, ja ne pričam o tome.
Harry: Znam...Kada sam čuo to nisam znao šta da radim.
Lorena: Možda da me nazoveš?
Harry: Želio sam, ali jednostavno nisam znao šta da ti kažem. Znao sam da ćete to povrijediti i rastužiti. Stvarno si mi se sviđala, ali sam mislio da jer bolje da to prekinemo prije nego što je i počelo jer sam se plašio da ćeš patiti. I onda sam rekao Zaynu da vas nazove. Ja jednostavno nisam imao snage da ti to kažem...
Lorena: Bojao si se da ću patiti? A šta ti misliš da ja nisam ionako patila? Još više, Harry, još više! Pa da li si ti svjestan da sam ja bila spremna da prekinem sa dečkom koji me je zaista volio? Samo zbog tebe! Tebe, koji me ustvari nikada nisi ni volio!
Harry: Niste prekinuli?
Lorena: Ne, nismo ja njega volim. To sam shvatila i ne želim se više prisjećati na prošlost!
Lagala sam. Sada sam shvatila da zaista volim Harry-a ali ono što je on meni učinio je zaista neoprostivo. Moram ga zaboraviti. Suze su mi se nakupile u očima ali nisam željela plakati. Krenula sam da ustanem, ali me je on i dalje držao za ruku.
Harry: Oprosti mi molim te.
Lorena: Ne mogu Harry...Jednostavno ne mogu...
Željela sam istrgnuti ruku ali je on nije puštao. Ustao je i prišao mi je sasvim blizu. Zašto to radi? Ponovo želi da se igra samnom?
Harry: Žao mi je, pogriješio sam...
Lorena: Ne, nije ti žao. Mrzim te.
Željela sam da idem ali me i dalje nije puštao već me je još više pribio sebi.
Harry: Ne vjerujem ti.
Lorena: Šta mi ne vjeruješ? Da te mrzim? E pa varaš se. Šta si drugo očekivao poslije onoga?
Harry: Znam da lažeš. Još uvijek me voliš.
Lorena: Ma daj molim te ne lupetaj!
Sasvim mi se približio. Njegovi pramenovi su mi dodirivali lice. Mogla sam osjetiti njegov dah na sebi. Nisam mogla disati. U tom trenutku sam željela da mu oprostim, ali jednostavno nisam mogla. Previše me je povrijedio.
Lorena: Varaš se...Ne volim te...Nisam te nikada ni voljela. To je samo bila prolazna zaljubljenost.
Usne su mi drhtale. Vidjelo se da lažem.
Nisam znala šta da radim.
On se samo zavodljivo nasmijao onim svojim savršenim osmijehom i lagano me poljubio. Tada su se začula vrata.