Spikeu su njene ruke odjednom postale veliki pritisak. Osetio se kao zarobljenik, zarobljenik njenih ruku koje ništa nisu radile, nisu ga čak ni jako pritiskale, već nežno na neki poseban način. Istovremeno je hteo da se tog zagrljaja oslobodi jer je osetio da je u njega počeo sve više da tone. Prepustio bi se on, i te kako bi se prepusio, da ga mnoge muke nisu mučile. Nije hteo ni da ih imenuje, previše ih je dobro znao. Ceo spisak je postojao, spisak onoga zbog čega ne bi smeo biti sa Kodarom. Ali s druge strane, kako će bez nje? Nije mogao da vidi izlaz iz tog problema.
Nije bilo potrebno ni navoditi na koga je on prvo pomišljao kad su došli ovde na jezero i koga bi prvo želeo da vidi kad bi se vratio u spavaonu. Naravno da su momci o njoj pričali. Prepričavali razne dogodovštine u kojima su bili povezani s njom. Spike se slabo po tom pitanju oglašavao, uglavnom bi klimao glavom, a on bi o Kodari i te kako imao šta da priča i to danima bez prestanka. Sigurno ne bi pričao koliko je voleo kad bi mu se ona privijala, kad bi uspostavili telesni kontakt koji to u suštini i nije bio. To je bila samo jedna topla i nežna privrženost.
Ispočetka je Kodara za njega bila dete, znatiželjno i inteligentno svakako, ali ipak dete. Tako ju je i držao i doživljavao u svom naručju. Ali je ona u njegovom naručju počela da raste a on to nije registrovao na pravi način. Grudi su joj se počele pomaljati a bradvice izašle iz svojih skloništa pa gledaju okolo naokolo o čega bi se mogle trljati. Pod Spikeovom rukom su počele da zapinju kad bi slučajno preko njih prelazio. Sada je Kodara već devojka a uskoro će postati žena. Čija, to ga je baš brinulo. Ko će biti taj koji će je usrećiti? Bilo mu je bilo drago čuti, zbog čega joj Alden nije odgovarao. S jedne strane ga hvali, a sa druge je zaključila da on nije za nju. A ko je onda pravi za nju? Kakva to osoba sa natprosečnim osobinama treba da bude da bi ona sa njim mogla biti zadovoljna?
Ponovo se zapitao zašto mu ne priđe svojim kukovima kako je običavala, a na koja je on tako navikao, već se umesto odlučila da im se nosevi jedva dodiruju. I zbog čega ona ništa ne govori i to tako dugo? Ni to joj ranije nije bilo svojstveno. Mlela je kao mašinom i to bez prestanka. Uplašio se zaznanja da on sada više ne drži neku svoju bišu mazu, već žensku osobu koja je potpuno svesna sebe i svojih mogućnosti. Sve je to bilo u redu, ali šta on da radi? Na svom licu je osećao njen topli dah. Nije bio ubrzan već dubok i spor, kao da bi ovako ona vekovima mogla da čeka i uopšte se ne bi požalila. Zar joj on baš toliko znači? Ali čemu onda ono njeno izvođenje? Morao je nešto da kaže.
-Šta si ti ono pre izvodila pred momcima?
-Ne znam na šta misliš?
-Kako ne znaš, te kupanje - nemojte ništa obilaziti, sedanje u Tiryanovom krilu, pa ja sam čista i mirisna ko hoće da me proba, i slične gluposti?
-Nije ti se to dopalo?
-Naravno da nije, moraš se malo ozbiljnije ponašati, nisi više mala.
-Da li ti je smetalo što su me kupali i svuda dirali?
-I jeste i nije. Ako ja svoju braću ne poznajem onda ih niko ne poznaje, zbog toga me oni ne brinu, nego nisam razumeo tvoje ponašanje.
-Interesantno je to što si rekao. Da li bi mi verovao ako bih rekla da sam sve to radila zbog tebe.
-Zbog mene? Mogu ti reći da nisam impresioniran.
-Nisam ja želela da te impresioniram, a njih još manje, htela sam da te naljutim.
-Mene?
-Tako je. Htela sam da kod tebe izazovem reakciju - dosta je gluposti, dolazi ovamo kod mene. - Htela sam da ti tako reaguješ. Da se zna da samo tvoja ruka treba da bude na meni i da niko drugi nema to pravo. Nisam znala kako drugačije da ti objasnim da tvoje ruke trebaju da me kupaju i brišu. Lako ću ja za momke i ja ih dobro poznajem, sve sam držala pod kontrolom.
BINABASA MO ANG
Solaria 2
Science FictionZemljanka odlazi na planetu Solaris, a odatle je prognana na planetu Frizum.
