203. - Kodara 02

55 1 0
                                        

Spikeu je bilo čudno što Kodaru ne doživljava kao smetnju iako je u njegovom zagrljaju pored Wanete i njega koji su potpuno goli ležali pa čak i prilično oznojeni od onoga što su do malo pre radili. To Kodari očigledno nije bio problem jer se od Spikea nije htela odmicati, naprotiv. Ruku je stavila na njegove grudi da mu tim gestom pokaže da je i on njen bar na onaj način na koji je to moguće. Sve je to Spike dobro znao, pa je i on njoj to pokazivao, kao i ostali iz njihove grupe. 

Ipak se ne malo iznenadio kad je primetio da Kodarina ruka na njegovim grudima pravi neke čudne pokrete kao da se igra. Lagano j počela spuštati ruku prema njegovom stomaku nastavljajući sa igrom. Gde je krenula, zapitao se Spike, jer on na sebi nije imao ničega. Pitao se da li bi bilo razlike i da je imao nešto. Kodari možda i ne bi, ali bi bar on osetio neku sigurnost. 

Odmah se zapitao, sigurnost od čega? Sa određenom nelagonošću je očekivao šta će se dalje desiti. Jer ako dobro pretpostavlja, Kodara mu je jasno stavila na znanje svoju nameru. U tome nije žurila kao da mu daje vremana da se na njenu ruku privikne. Spike nije mogao reći da je bio iznenađen sa onim što se sledeće desilo. Kodara je ruku uspustila još niže pa mu ga prstima počela lagano opipavati kao da ga ispituje.

Svakako mu nije bio u svom maksimumu, kakvog je viđala i Kodara, ali nije bio ni mali. Međutim bio mu je bez ikakve snage i veoma vlažan i klizav zbog onog gde je bio i gde je ostavljao svoj sadržaj. Kodara mu je pažljivo najpre opipala vrh, a onda i sve ostalo. Kratko vreme mu ga je obuhvatila dlanom lagano mu ga stiskajući a onda opet nastavila sa ispitivanjem. Kako Spike dole nije mogao da reaguje imao je osećaj kao da se to dešava nekom drugom pa je čekao razvoj situacije. 

Kodara je sve što je mogla opipala, od vrha do loptica. Tamo gde je primetila veću vlažnost i klizavost, vrhovima prstiju bi brisala da mu postane čist. Zadovoljivši svoju znatiželju, kao da se ništa nije desilo, vratila je ruku na Spikeove grudi. Tu se primirila. Spike je razmišljao. Našao se u veoma neobičnoj situaciji. Sa Wanetom na njegovoj levoj strani koja je opušteno ležala i Kodarom na desnoj koju je držao u zagrljaju kao i bezbroj puta ranije ali obučenoj u pidžamu, a sada je bila obučena samo u ... Spike se nije mogao setiti da li je na njoj video gaćice. 

To u stvari i nije bilo mnogo bitno, ali ga je ipak kopkalo. Svakako ne bi bilo prvi put da pored njih leži gola, jer je tako bilo i na morskoj plaži, kad je svaku sa svoje strane držao u zagrljaju, dok mu je Waneta dlanom pokrivala ono mesto, iako zbog njenog malog dlana nije puno ni pokrila. Takve ih je i Dora gledala kad im je prišla pa se niko zbog toga nije uzbuđivao. Dori nije bilo čudno što ih takve gleda, ne zato što su bili goli, jer su takvi bili i svi ostali. Nije joj bio čudan položaj da pored Wanete Spike grli i Kodaru, jer je znala šta je do malo pre Spike sa Wanettom radio, a Kodara je bila pripadajući element toj slici. 

Nije bilo novo što je Kodara u njegovom zagrljaju, novo je bilo što je to bila i Waneta. Dora je s takvim razvojem događaja bila veoma zadovoljna. Gledajući ta tri zagrljena tela po Dori je značilo da je sve zbrinuto. Neka se grle koliko hoće, jer su izbegnuti i te kako ozbiljni problemi koji su mogli nastati zbog Lyre i Spikeove zanesenosti. Spike je sređen a ni Kodara nije bila problem dok je s njima jer je bilo očigledno koliko je od njih bila prihvaćena.

Čežnja za ljubavlju, želja biti voljen, potreba biti ljubljen, biti nečiji, biti mažen, pažen i obožavan, pa isto to i uzvraćati - nije privilegija samo odraslih. Zbog čega mislimo da mladi moraju čekati? Da li zbog toga što smo se mi bojali u njihovo vreme, propuštali mnoge nežnosti, dozvoljavali da nas obilaze? A na onoga ko je znao da uživa gledali kao na pokvarenu osobu. Morali smo da nađemo razlog da sebe opravdamo. 

Tako reaguju vršnjaci, tako reaguju roditelji, izgleda da jedina šansa da mlade razumeju ostaje kod dede i babe. Oni su u životu prošli sve što su mogli, razmislili o svemu, shvatili šta je to u životu vredno, šta se to nikada ne zaboravlja, šta posle svega ostaje u srcu. A kad dete naraste, uđe u brak i suoči se sa problemima koje ne zna da reši, mi kao roditelji kažemo: - morala si o tome misliti ranije! Kad ranije, kad smo je mi sputavali maksimalno koliko smo mogli?

Solaria 2Donde viven las historias. Descúbrelo ahora