250. nastavak - napredovanje

14 2 0
                                    

Došlo je i jutro pa je ekipa natovarena rancima krenula. Pratiti tok brze reke nije ni malo jednostavno kao što izgleda. Obala je zbog isparenja vode bila veoma vlažna i klizava. A sam teren prepun stena, gde je svaku posebno trebalo savladati. Nedostatak bolje vidljivosti je takođe bio otežavajući problem. Upornošću korak po korak, ipak su napredovali. Svetlosne markere su ostavljali iza sebe, ne zato što bi neko mogao doći za njima, već ako budu prisiljeni da se vrate da imaju označen put. 

Iznad reke je bila neka sumlagica, pa se nije videla njena dubina. Ceo dan su se tako penjali, pa su potražili neko ravnije mesto gde bi napravili logor. Pronašli su ga na jednom mestu gde je reka skretala pa je napravila peščane nanose, što je značilo da reka nema uvek isti tok, odnosno količina vode varira. Verovatno od godišnjeg doba ili od intenziteta vulkanskih reakcija. Dok su se ostali postepeno oslobađali opreme i slagali je, Kodara je to uradila na brzinu da bi mogla da izmeri temperaturu vode. Na iznenađenje svih počela se skidati, pa kad je sve skinula sa sebe ušla je u vodu.

-Koje uživanje, ajde navali narode, ovo još niste doživeli.

Momci su počeli da rukom opipavaju vodu.

-Koliko ima stepeni? - Admenta je bila znatiželjna. - Moraš biti pažljiva da te bujica ne odnese, pa ćemo te naći skroz dole na moru.

-Oko trideset, nisam svuda merila, samo na jednom mestu. Nema ovde bujice, a prilično je i plitko.

-Neka đavo nosi sve, - uzviknula je Admenta, pa se počela i ona svlačiti. Počela je pažljivo da ulazi u vodu da se ne bi okliznula.

Kodarina golotinja je svima bila normalna, kao dobar dan, ali videti golu Admentu to momci ni u snu nisu pretpostavljali. Tako da je bilo normalno da sve svetiljke budu uperene prema njoj.

-Baš vam hvala što mi ovetljavate put. Valjda se i buduće mamice imaju pravo kupati.

Uskoro su se i momci pridružili devojkama. Njihovim umornim telima topla kupka je i više nego dobro došla. Dok su momci ostali u reci devojke su prve izašle i počele se brisati.

-Baš mi je prijalo, da operem prljavštinu koja se nakupila, a takođe i mišiće malo oporavim od umora. - Admenta je to govorila dok je brisala kosu. - Priroda je na ovom Frizumu stvarno nepedvidiva.

-Renesmee nam je na predavanjima govorila da u životu nevolja ima na pretek ali im umanjimo dejstvo ako se znamo opustiti i koristiti šanse da uživamo kad je to moguće. Gledala sam kako te momci osvetljavaju i premeravaju. Nisu oni mislili loše da bi o tome brinula.

-Nije reč o tome. Ja uopšte nisam stidljiva. Stvar je u tome da lider mora biti ozbiljan i dostojanstven. Međutim ja sam počela ove tvoje momke doživljavati kao svoje bliske prijatelje. Znala sam ih i ranije ali mi je ova ekspedicija omogućila da se još više zbližimo. Mnogo bolje razumem i tvoje ponašanje. Ranije sam mislila da je nametljivo, ali bi se to moglo odnositi jedino sa nepoznatim ljudima, a ti si sa ovima potpuno srala kao da dišete istim plućima.

-Ja njih sve volim.

-Uverila sam se i u to. Hajde da nas dve momcima spremamo večeru oni su je svakako zaslužili. Neverovatno je koliko imaju energije i koliko su istrajni. Sa nekim drugim ljudima sve ovo bi bio čist promašaj.

Sledećeg dana su nastavili penjanje. Kao što su i očekivali došli su do izvora. On je bio u obliku manjeg jezerca. Površina je skoro ključala što se videlo po mehurovima koji su izlazili na površinu. Teško je bilo izmeriti temperaturu vode u sredini tog gejzira ali je voda pored obale imala preko četrdeset stepeni.

Admenta je tražila savete od svojih članova ekipe o planu daljeg napredovanja, ali niko nije dao konkretniji predlog.

-Bilo bi zanimljivo istražiti šta je na vrhu ove ledene kupole, - glasno je razmišljala Kodara.

Solaria 2Donde viven las historias. Descúbrelo ahora