Koraci [✔]

Poglavlje petnaesto

Prvi radni dan mi je prošao prilično brzo i bez puno obaveza i bio je sasvim monoton. Osim ako uzmem u obzir što se desilo sa Sergejem dok sam uzela sebi za pravo da pročitam njegovu poruku na laptopu koju je poslao nekome.

Nisam mogla pročitati ni kome je poslao, ni preko čega, a ni šta su još pisali. Od tolike žurbe i naleta adrenalina jedino sam uspjela tu jednu poruku da pročitam, a ona je samo dodatno me gušila i činila napetom.

Nisu uspjeli razotkriti.

Sa posla sve do kuće nisam mogla izbaciti tu jednu poruku iz glave. Vrtila mi se kao pokvareni film i pružao mi glavobolju što sam se više trudila shvatiti o čemu je riječ. Pokušavala sam se ubjediti kako to nema nikakve veze sa onim što se desilo, ali bezuspješno. Sve se to uspjelo nekako spojiti sa tim i moje sumnje da je on imao nešto veze sa tom drogom su postale sve veće.

Stigla sam nazad u svoju kuću i objesila jaknu na vješalicu, a obuću posložila. Otišla sam pod tuš. Treba mi malo vremena za sebe.

Ušla sam pod toplu vodu koja je počela kvasiti moje tijelo i kosu. Voda se slijevala niz moje čelo kvaseći mi lice. Sklopila sam oči i posvetila sam pažnju vodi koja mi opušta tijelo. Šum koji proizvodi i toplina koja se širi mojim čitavim tijelom me opušta i daje ugodan osjećaj.

No, ponovo mi se misli vraćaju Sergeju, Demiru i Sari koji su tu noć bili u policijskoj stanici na ispitivanje jer su bili osumnjičeni za drogu i to da je Sergej jedan od potencijalnih kandidata i da je baš on taj što ih dila. Koliko god možda idem pred rudo sa mojim predrasudima njegovo ponašanje me navodi još više na to.

Možda bi najbolje bilo da pustim to kraju i ne obraćam na to pažnju, ali kako ignorisati nešto što ti se događa pred nosom? Kako se praviti ne vidjeti neke stvari i ne čuti, a može ugroziti nevine ljude?

Najzad, kako da se ponašam prema njemu ukoliko su moje sumnje zaista tačne? Ne mogu to pustiti kraju, moram biti sigurna da li je on ono na šta me moja podsvijest upozorava ili je na bilo koji način upetljan u to. Moram znati, inače neću imati mira.

Nakon tuširanja sam se presvukla u svježu odjeću i osušila sam kosu. Napravila sam sebi nešto brzinski za jesti i poslije toga nazvala Demira. Moram skrenuti misli ld Sergeja, ovo me uzrujava previše.

Nakon trećeg zvona se javlja Demir. Njegov glas je bio tih i hrapav, vjerovatno sam ga razbudila od podnevne drijemke.

"Jesi ti kod svojih roditelja?" Upitam ga.

"Nisam, u svom sam stanu, zašto?"

"Želim da dođem do tebe da popijemo kafu", odgovorim.

"Da nije šta bilo? Zvučiš uzrujano."

"Ma, vjerovatno zbog prvog dana na poslu. Dakle, ima li bujruma da dođem?"

"Ima, poslat ću ti adresu pa dođi."

"Važi, vidimo se uskoro."

Prekidam poziv i nakon minute dobijem od njega poruku sa adresom gdje bude. Uzimam ključeve od auta i mobitel. Zaključavam kuću i ulazim u auto letimice prebacujući pogled na njegovu kući koja je bila pusta. Pitam se gdje je sad i šta radi, da li se bavi nekim prljavim poslom ili ipak pretjerujem?

Demirov stan je od moje kuće udaljen autom deset minuta. Parkirala sam kod parkinga ispred zgrade. Poslala sam Demiru poruku da sam stigla, a on mi je odgovorio da sačekam.

Izašla sam iz auta i naslonila se od vrata tipkajući na mobitelu. Sunce mi je grijalo tijelo dok se katkad oblak pojavio i sklonulo sunce stvarajući hlad. Ne znam koliko je dugo prošlo dok nisam čula korake i podigla glavu da vidim Demira u plavoj dukserici i crnim hlačama. Izgledao je kao kakav model, vjerovatno sa bar deset cura koje lude za njim. Bez obzira što mi je prijatelj i što ga gledam kao brata, Demir je bio zgodan i prelijep sa predivnim karakterom, i da nemamo prijateljski odnos od samog djetinjstva vjerovatno bih hodala sa njim jer je bio tip momka koji mi se dopadao.

No, Demira ne mogu gledati takvim očima. Oduvijek mi je bio poput starijeg brata i to će tako ostati do kraja.

Ušli smo u zgradu i stepenicama se popeli na treći sprat. Otključao je vrata i pustio me da uđem prva. Osjetim više mirisa pri samom ulazu. Vanilija, trešnja, jagoda, čokolada...svaki sam razaznala, a nijedan se nije mješao i stvarao zagušljivost. Bilo je ugodno osjetiti te mirise skupa. Demir me odveo u dnevni boravak i tu vidim svijeće na komodama upaljene. Mirisne svijeće, a u kuhinji je upaljen ventilator.

"Sjedni, osjećaj se kao kod kuće", kaže mi i ja mu se zahvalim. Naslonila sam se od kauč glavom dodirujući iza sebe zid. Demirov stan nije bio toliko velik, ali za njega dovoljan dok ne odluči da ga dijeli sa nekim. Bio je minimalističan i sa krem bojama koje su dominirale u svakoj sobi.

"Šta će ti ventilatorm?" Upitam radoznalo kao i uvijek dok nam Demir sprema kafu.

"Pravio sam jutros ručak i izgorilo mi je, pa sam uključio da se izlufta", objašnjava ne gledajući u mene. Kimam glavom, iako me ne vidi i nastavim posmatrati dnevni boravak. On nema umjetničkih slika kao Sergej niti je bio posebno ukrašen, ali je ugodan za oko opet.

Ne, ne spominji Sergeja sada, prekoravam samu sebe dok Demir dolazi sa kafom. Sjeo je kraj mene i poslužio me.

"Pričaj, kako ti je bilo prvi dan na poslu?"

"Sasvim okej, nije teško, posluživala sam pića, prala i brisala sude i primala narudžbe. Upoznala sam se sa još dvoje radnika što sa mnom rade. Čak je bio i naš susjed tu", brbljam i krenem nastaviti dalje, ali me Demir oštro pogleda pa ušutim očekivajući da će mi nešto kazati. Njegov pogled je fiksiran za moj.

"Koji susjed?" Upita i u glasu mu prepoznam radnoznalost, ali i dozu napetosti.

"Oh, onaj novi. Sergej", odgovorim mu, a njegpv izraz lica postane zgrožen na sekundu dok ponovo ne povrati neutralan izraz lica. Tijelo mu je napeto, a vilica čvrsta vjerovatno stišćući zube. Poželim ga pitati šta se dešava, ali bojim se da ću ga još više izrujati pa nastavim šutjeti.

"Jesi se umorila?" Upita nakon duže tišine i nastavlja razgovor kao da situacija od maloprije uopšte nije ni desila što me čudi i brine istovremeno. Nastavljam mu pričati o poslu izbjegavajući dalje spominjati Sergeja, ali mi u glavi ostaje njegov izraz lica i reakcija koja je bila jedan kroz jedan ista, možda čak i gora nego Sergejeva kada sam njemu Demira spomenula.

Zašto imam tako loš predosjećaj nakon ovoga i zašto od svih ljudi na svijetu Demir nešto zna o Sergeju, a Sergej nešto o Demiru?