Koraci [✔]

Poglavlje deseto

Sjedila sam vani u svom dvorištu čitajući knjigu i ispijajući kafu. Bila sam u majici dugih rukava dok je sunce grijalo moje tijelo. Napokon je došlo malo toplije vrijeme i sunce koje sam tako dugo čekala da svane i ugrije.

Vani nije nikog bilo, osim nekoliko auta i biciklista. Sergeja također nisam vidjela, ali sam se na to već i navikla.

"Ide li to čitanje?" Čujem ženski glas i podižem glavu sa knjige i ugledam smeđokosu djevojku po imenu Miranda. Skočim sa stolice i zagrlim je uz osmijeh.

"Pa ženska glavo, otkad te nisam vidjela!" Kažem joj i ona se glasno nasmije. Miranda je moja prijateljica od pelena kao što je i Demir bio, samo što je ona par ulica dalje od nas pa se nismo toliko često viđale.

"Pa kako si mi? Čula sam da si se vratila zvanično u Bosnu nazad", kaže mi dok joj se smeđe oči toplo smiješe.

"Ah, da, duga priča."

"Pa, nadam se da će biti prilike da mi je ispričaš."

"Naravno", kažem joj.

"Nego, došla sam da te pozovem na žurku večeras kod mene."

"Oh, gdje, ti si se preselila od svojih?"

"Ah da, poslat ću ti adresu, doći će Demir i Sara pa da i tebe zovem. Dolaziš li?"

"Naravno da dolazim, vidimo se onda. Trebam nešto donijeti?"

"Ma ne moraš, vidimo se onda večeras. U devet je žurka."

Pozdravile smo se i ona je ponovo otišla. Bilo mi je drago što sam je uspjela bar na kratko vidjeti i popričati. Nisam je vidjela ima varem godinu dana, zadnji put kad sam došla u Bosnu ona je otišla u Norveršku na odmor. To mi je znalo biti nešto najgore, ne uspijevam se uklopiti sa drugima i onda ne ispada nikad onako kako očekuješ, ali sad toga više neće biti.

Sada, kako ponovo živim u Bosni mogu lako da se dogovorim i prilagodim se, onako kada se vratiš iz Njemačke teško je.

Vratila sam se u kuću i odlučila se raditi gimnastiku. Uključila sam sebi jedan video i pratila korake, želivši da me vrijeme što prije prođe.

Nakon sat vremena sam iscrpljeno legla i uzela mobitel. Imala sam jedan propušten poziv od Sare i odlučila sam je nazvati nazad.

Javila se nakon prvog zvona.

"Hej, jesi i ti dobila pozivnicu na Mirandinu žurku večeras?"

"Jesam, rekla je da ćete ti i Demir isto doći."

"Pa mislili smo da skupa idemo, oko petnaest do devet bismo došli po tebe, jel paše?"

"Da, to je okej. Šta ste vi odlučili joj donijeti?"

"Ja sam odlučila da joj donesem vino, Demir će grickalice, a ti?"

"Ne znam šta bih."

"Mogla si milku", podrugljivo kaže i ja prevrnem na to očima.

"Nije tako loša ideja, ionako ih imam hrpu ovdje tako da ću to."

Nakon poziva sam se otišla istuširati i polako pripremati za žurku. Spremila sam u ukrasnoj kesi milke, jednu košulju koju sam kupila, ali je nikada nisam nosila i još par sitnica. Nakon toga sam se otišla oblačiti.

Obukla sam šljokičastu majicu dugih rukava i duboke široke hlače na to. Kosu sam uvila dok sam na lice stavila malo jaču šminku. Našpricala sam na sebe par kapi svog omiljenog parfema, a onda sam sišla u dnevni boravak i sjela čekajući Demira i Saru.

Tipkala sam na mobitelu, pisala svojom mamom i bratom. Ona je, kao po običaju, sjedila kod babe i odmarala od napornoga dana. Ne znam da li će ikada shvatiti da je život u Njemačkoj težak, možda čak i teži nego u Bosni s obzirom koliko mana ima. Naravno, ne kažem da mi nije bilo tamo lijepo, ali sve to zbog roditelja koji su nosili teret na leđa.

Njemačka je po pitanju imovine i uređenja zaista dobra, ali po pitanju ostalih stvari kao što su porodica, slobodno vrijeme i slično dalwko od dobrog. Barem sam ja takav dojam stekla.

Sara mi je pisala da će za pet minuta doći i da budem spremna. Pitala sam se da li će i Sergej biti tu. Poznavajući Mirandu ona bi pozvala sviju, pa i njega kojeg ne poznaje, ali da li je on tip koji ide na žurke?

Nadala sam se potajno da ću ga vidjeti, barem na sekundu da znam da je tu. Ne znam zašto mi se on tako brzo dopao, niti šta je to mene navelo da obratim pažnju na njega. Mislim, da budemo iskreni, bio je prelijep. Ma, usudila bih se čak reći i savršen. Imao je tako predivnu gustu crnu kosu koja je uvijek izgledala savršeno, čak i onda kada se nije trudio. On cijeli je izgledao savršen i kada se nije trudio. Njegove svijetlo-plave oči koje su me nekada podsjećale na jutarnje nebo, nekad na večernje uvijek su me bacale u trans. Koliko god se trudila onaj dan da se ne izgubim u njegovom pogledu nisam mogla. Njegov pogled je bio tako intenzivan i mislim da je toga bio vrlo dobro svjestan.

Čula sam svirenu vani pa sam se trgnula i uzela poklon te izašla vani zaključavajući vrata iza sebe.

Sjela sam pozada i pozdravila se sa Demirom i Sarom koji su također bili lijepo odjeveni za žurku. Sara je imala na sebi kratku safirsku haljinu na tanke bretele koja joj je bila uz tijelo. Kosu je svezala u nisku punđu otkrijavajući njena ramena i vrat. Demir je imao bijelu košulju i crne hlače dok je svoju smeđu kosu zalizao pozada. Osjetila sam njegov intenzivni parfem od mošusa koji me mamio. Znao je koliko volim taj njegov parfem dok ga ima na sebi.

Kada smo stigli pred Mirandinu kući auta su bila ispred njenog dvorišta parkirana dok je unutra cijela kuća svijetlila. Čim smo izašli mogla sam čuti muziku unatoč tome što su vrata zatvorena. Ušli smo unutra bez kucanja jer ne bi imalo efekta i da smo kucali zbog glasne muzike.

Pa, neka zabava počne.