U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Ne govori ništa.

■ANA POV■
Stojale smo u tišini obasjane nebeskim sjajem, a onda. Vibracija telefona u džepu i prekidanje misli o dosadašnjoj temi. Izvadim telefon i kada vidim njegovo ime, povučem zeleni krug za javljanje i prislonim ga na uho. Zašto me zove? Možda se nešto desilo, a možda imamo nekog posla? Ne znam dok mi ne kaže.
A: Molim?
H: Gdje ste?
A: Izašle smo malo na zrak. Zašto? Treba li vam nešto?
H: Ne treba ništa, ali suviše je kasno. Krenite kući.
A: Zašto da dolazim kući ako ništa ne treba?
H: Ne moraš.
Prevrnem očima, a onda sklonim telefon jer začujem da je prekinuo poziv. Otpuhnem već sad iznervirano pa smjestim telefon u džep zajedno s rukama.
S: Hoćemo li?
Klimnem glavom potvrdno pa se krenemo spuštati niz stepenice i za par minuta dođemo do kuće u kojoj živimo već duži niz godina. Mrzovoljno izvadim ključ iz jakne pa otključam vrata, nadajući se da su svi u svojim sobama, ali ubrzo moju nadu otkloni šef koji je sjedio na stolici i prevrtao po papirima.
S: Još ne spavaš, Hare?
Podigne glavu prema njoj, pogledavši je pa izgovori hladno.
H: Netko mora i da radi.
A: Idemo mi u sobu pa se vidimo ujutru.
Ustane sa stolice pa se visoka figura krene približavati nama. Podignem glavu i sretnem se s njegovim tamnim očima. Tamne poput noći, baš kao i naši životi. Alkohol. Cigarete. Droga. Pljačka. Ubistva. I još mnoge razne stvari su sastavni dijelovi naših života. Malo toga je lijepog, ali ono što nas čini na okupu je ljubav prema jedni drugima. Ljubav koju ne dozvoljava Hare jer za njega to ne postoji niti smije da postoji dok ostala dva dečka imaju suprotna mišljenja od njega, ali naravno, ne smiju to reći pred njim kao ni nas dvije jer svaki put dobijemo poprijeke poglede i riječi kojima nas pokušava uvijeriti u njegova vjerovanja odnosno u to da osjećaja ne smije biti u životima poput naših. Da, u životima kriminalaca.
H: Ti možeš ići, laku noć, ali Ana ne ide.
Okrene se dok ja pogledam u Saru i samo joj klimanjem glave dadnem znak da uradi što je rekao.
H: Sjedni za stol!
Povišenim tonom izgovori dok je ona odlazila, a ja se približavala mjestu na kojem je sjedio. Sjednem na stolicu, a zatim mi pruži papir. Počnem čitati i kada završim, pogledam u njega, pokušavajući zadržati usta zatvorenima iako je nakon pročitanog teksta bilo teško. Napeta situacija između nas, a onda susret pogleda još više prouzrokuje napetost znajući da se ogroman problem nalazi ispred nas, barem ja tako mislim, a šta on misli? Njegov ravnodušan glas, a pogled usmijeren meni su me natijerali da okrenem glavu te ga ni ne pogledam pa samo nastavim iščitavati papir koji mi je već bio u rukama. Svako isprintano malo, crno slovo na papiru sam pomno pratila dok sam se pitala zašto se ovo baš sada dešava? Ubrzo se prestanem i ispitivati jer je postala normalna pojava, ali nije baš Sara imala doticaja s njim ili je imala da ja nisam znala?
H: Znaš šta ti je zadatak?
Slegnem ramenima ne znajući na šta tačno misli pa podignem pogled s papira i usmijerim ga prema njemu.
A: Ne znam, šefe.
H: Kupiti ćeš periku, izaberi najseksipilniju haljinu koju nađeš i haltere.
Na trenutke sam prestala disati ili mi se samo tako učinilo, ali sam jako dobro čula ubrzane otkucaje srca. Okrenula sam glavu od njega pa trepnula par puta i vratila pogled.
A: Šta namijeravaš?
Osijećam se jako čudno od trenutka kada mi je rekao da ga moram prestati persirati, ali njegova naređenja se moraju slušati. On je taj glavni, on je taj koji sve drži, a i određuje ko će šta raditi.
H: Sara će dobiti dužnost da ga zavede.
Zrak mi je nestao iz pluća dok sam gledala njegov ozbiljan izraz lica.
A: Molim?
H: Sara će morati zavesti Viktora, a sad' si slobodna jer znaš da moraš ustati rano i obaviti svoju dužnost, ne govori joj ništa i ne smiješ je voditi sa sobom. Laku noć.
Znala sam da je završio s razgovorom iako ga nešto pitam, odgovoriti će, ali preko volje, a to mi ne treba. Sklonim pogled sa njega nakon što mu potvrdim glavom pa se odgurnem nogama, malo, ali sasvim dovoljno da se izvučem ispod stola. Pogledam ga još jednom dok uvlačim stolicu pod stol, a zatim se okrenem i krenem prema svojoj sobi, kada me zaustavi njegov glas.