U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Kako te gledam?

■HARE POV■
Kada vidim da je pomislila da ću izaći i ja za njim, nasmijem se malo glasnije kako bih i ona primijetila. Odem do vrata i okrenem ključ u bravi, zaključavajući ista. Za par koraka sam se našao ispred nje koja je idalje stojala pa kada vidi da sam joj prišao, pokuša napraviti korak unazad, ali ne dozvoli joj fotelja koja je bila iza nje.
A: Šta hoćeš više od mene?
Frkne ljutito dok gledam njene oči koje poprimaju tamniju nijansu.
H: Tko kaže da išta želim?
Reknem hladno, sam sebe slagavši kako ništa ne želim.
A: Mogu li dobiti svoju obavezu za sutra?
Umjesto da joj kažem šta će raditi, smjestim ruku na njeno rame, promatrajući ju.
A: Ne možeš se ponašati prema meni kako ti je po volji. Ne možeš!
Spusti ruku na moja prsa pa mi izmami osmijeh. Volim s njom i da se svađam samo neka je tu, pored mene.
A: Znaš zašto?
H: Trebam li ti crtati da mi nisi kao druge?
Sklonim ruku s njenog ramena pa ju smjestim na obraz, približavajući lice njenom, ali na sasvim pristojnu distancu iako mi srce lupa kao nenormalno, ne učinim nijedan korak više. Ostanemo u istom položaju par trenutaka kada dobijem odgovor.
A: Dosta mi je tvojih praznih riječi koje osporiš nakon par sekundi poslije izgovaranja.
Koliko gotivim njen stav, njenu spremnost da mi odgovori u svakom trenutku bez ikakvog ustručavanja da ne kažem straha što sam joj šef, nadređeni. Osmijehnem se na njene riječi i osijetim da je maknula ruku s mene, ali moja idalje ostane prikovana za njeno lice.
A: Kao da ne vidim u tvojim očima kako me gledaš.
Zar je moguće da zaista vidi ili me pak samo želi testirati, možda očekuje da ću joj reći? Mudra je, ali ne i mudrija od mene.
H: Kako te gledam?
Stavi mi prst na bradu pa mi se približi i naš pogled postane još intimniji.
A: Sve ono od čega bježiš.
Skloni se od mene i krene izaći, okrenem se za njom iako me je ostavila bez riječi zadnjim riječima. Kada uhvati za bravu, osmijehnem se pa me pogleda.
A: Želim da izađem.
Slegnem ramenima pa joj se približim.
H: Pa izađi.
A: Kroz zaključana vrata još nitko nije izašao.
H: Budi prva koja će.
Ironično se nasmijem pa stavim ruku na vrata poviš njene visine, nastavljajući se smješkati dok gledam njenu nervozu.
A: Ne znam šta pokušavaš s ovim. Ali šta god da pokušavaš, neće ti uspijeti. Šefe!
Glasno frkne zadnju riječ u kojoj me nazove šefom, smeta mi, ali joj neću dati do znanja. Volim je provocirati i nervirati, tada je preslatka, a meni odgovara gledati ju takvu jer mi baš tako pokazuje da joj je stalo.
H: Šta pokušavam?