U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Želim da završimo i s viđanjem, naći ćeš već nekog drugoga.

■HARE POV■
Priđem mu i ljutito stanem ispred njega dok ga gledam kao da želim njegovo nestajanje s ove planete. Frknem bijesno.
H: Vidio si, nisi vidio! Čuo si, nisi čuo!
Klimne glavom potvrdno pa suoči pogled s mojim.
L: Vi ste zajedno?
H: Nemaš pravo da ulaziš u moje privatne stvari. Ne tiče te se s kojom sam ja!
Čujem korake iza sebe pa za par sekundi ugledam Anu kako stavlja ruku na moje rame dok me gleda u oči.
A: Zašto galamiš na njega?
Zašto njene riječi dopiru do mene, zašto me njene oči smiriju. Šta mi se dešava, k vragu!
A: Nije ti ništa kriv, nemaš pravo da ga galamiš!
Sad je ona ta koja povisi ton na mene pa se okrene prema njemu, sklanjajući ruku sa mene. Ostanem stojati kao paralizovan i gledati za njom.
A: Nismo zajedno jer on nema dovoljno hrabrosti da pogleda istini u oči.
Pošalje mu osmijeh i bez da me pogleda napusti prostoriju. Zašto me njene riječi toliko dotakoše? Zašto je svaka riječ istinita? Ljutito izađem iz kuhinje kao i iz kuće. Dobro poznata stvar je gdje ću otići kada sam iznerviran i na kome ću se istresti. Sjednem u automobil i za par minuta sam već bio na željenoj lokaciji. Krenem se penjati stepenicama do njenog stana, ali ovaj put su mi korake otežavale razne misli o Ani. Ni svjestan nisam bio kada sam došao do vrata i pozvonio na ista, navika, valjda. Ugledam njeno veselo lice kako me dočeka radosnije nego što sam i mogao zamisliti pa osjetim ruke kako se obavijaju oko mene.
H: Trebamo razgovarati.
Odmakne se od mene pa zabrinuto digne glavu prema mojoj i uputi mi pogled. Klimnem glavom i pokažem da uđemo. Poslušno zatvori vrata i ispred mene krene hodati prema dnevnoj sobi. Nakon što sam ušao, sjeo sam na krevet kao i ona za mnom. Spusti ruku na moju dok je tišina nadvijala tamne oblake nad prostorijom. Njena zabrinutost se osjećala i bez da sam je morao gledati. Kao da je pretpostavljala šta želim.
M: Kada ćeš početi?
Okrenem glavu prema njenom licu i sklonim ruku ispod njene.
H: Više puta sam želio završiti, ali svaki put se rasplačeš i preklinješ da te ne ostavljam.
Zastanem na trenutak dok gledam suze koje joj već naviru u očima. Jednoj moram rana biti, da bi drugoj mogao biti lijek.
H: Ovaj put neće biti tako. Želim da završimo i s viđanjem, naći ćeš već nekog drugoga.
M: Ali ja ne želim drugog. Želim tebe!
Prekine me naglašavajući koliko joj je stalo, ali meni to ništa ne znači.
H: Melis. Meni se svidjela druga djevojka. Ne želim da te zavlačim. Iz toga razloga želim da me prestaneš zvati i tražiti.
Gledao sam u njene oči koje su sve više postajale tamnije, a širile su se. U zraku se osjećala napetost, razočarenje, tuga, srdžba. Sve zajedno, pomiješano. Dok je meni postajalo sve lakše. Znajući da sam završio nešto što je išlo lako, bez ikakvih problema, ali u čemu nisam bio sretan. A početi će nešto u čemu ću se nervirati, poznavajući Anu, ali ću biti sretan i zadovoljan, poznavajući sebe u njenoj blizini.
M: Tko je druga djevojka?
Odmahnem glavom, ne želim da joj kažem. Neće imati nikakve koristi ni što će znati. Biti će bolje da ne zna. Sigurnije. Ne želim da izložim jedinu djevojku do koje mi je iskreno stalo neprijatnim situacijama.
H: Nije bitno, Melis. Isplatiti ću kirije do kraja godine, neću te ostaviti s tim teretom. Do sljedeće godine imaš četiri mjeseca, možeš se snaći.
Pogledam je po posljednji put i suočim se sa suzama koje su se slijevale niz obraze, kvaseći ih sve više. Ustanem i kroz par koraka napustim stan u kojem je živjela. S olakšanjem udahnem par puta zrak pa se zaputim ka automobilu, da bih što prije stigao do Ane i rekao joj sve što dugo vremena skrivam duboko u sebi.