Daj mi ključeve.

1.4K 41 0
                                    

■ANA POV■
Iako me je zaustavio da otvorim, ići ću za njim jer šta god bude, neću da je sam. Otvori vrata i ugledam Saru na njima.
H: Zašto zvoniš?
S: Dobro večer i vama.
Približim joj se i privučem je u zagrljaj dok Hare zatvara vrata pa gleda u nas.
A: Kako je prošlo? Jesi li dobro?
Odmaknem se pa je pitam dok ona samo klimne glavom potvrdno, izuje se i krene prema dnevnoj, zadihano govoreći.
S: Ispričati ću vam sve dok se napijem vode.
Pogledam u njega koji je stajao idalje u jednom mjestu pa kada vidi da ga gledam samo slegne ramenima i krene prema dnevnoj kao i ja za njim. Ugledavši nju kako sjedi s časom u ruci i zajampureno gledajući ispred sebe, doda uznemirenost mom tijelu pa sjednem pored nje, ne obraćajući pažnju ni na šta više. Prebacim desnu ruku preko nje, a lijevom je uhvatim za ruku kada dobijem pogled od nje.
S: Nestalo mi je goriva na pola puta pa sam trčala.
Usne mi se same razdvoje, a Haretov smijeh se proširi dnevnom, a zatim i Sarin.
H: Daj mi ključeve.
Izvuče iz torbice ključeve pa mu ih pruži, a zatim uze papir i dade mu ga, mislim da ga dugo nisam vidjela s iskrenijim osmijehom nego ovim sada kada je čuvao papir u ruci. Znam od kolikog mu je značaja. Pruži ga meni na šta nesvjesno, odmah pružim ruku i uzmem ga.
H: Idem nazvati onu dvojicu da se pobrinu za automobil. Ti odnesi u moju kancelariju papir i ostani tamo. Doći ću dok ovo riješim. A ti Saro si slobodna, sutra ćeš nam ispričati.
Okrene se od nas prema vratima i ne sačekavši da kažemo bilo šta, izađe iz dnevne. Pogledam u nju kojoj osmijeh zaigra na licu.
S: Imam ti svašta pričati.
A: Ajde odmah.
S: Šef te je poslao u kancelariju.
Rekne kroz zezanciju pa nadoda.
S: Pričam ti ujutru.
Klimnem glavom i za par koraka uđem unutra. Ovo je prvi put da sam ovdje bez njega. Sjednem u fotelju i pročitam papir koji je Sara donijela pa se osmijehnem. Nećeš nas preći Viktore! Odložim papir na stol pa mi se pogled zaustavi na jednom isprintanom listu, dohvatim ga i pročitam "Hare Uremović", blondiranim slovima napisano. I baš kada krenem dalje da čitam, vrata se otvore i brže bolje ostavim kako on ne bi vidio. Pročitati ću. Saznati ću šta to ne znam o njemu. Ovaj put sjedne na svoje mjesto pa sada pročita ono što ga je najviše veselilo u ovom trenutku. Zadovoljno se osmijehne i spusti ga ispred sebe.
H: Ti si već pročitala?
Klimnem glavom potvrdno pa odlučim ispitati šta želi da radimo. Koji je njegov cilj bio osim da sruši Viktora. Ispriča mi sve u par rečenica i tada dobijem još jasniju sliku svega što je bilo vezano za njega i Viktora.

U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - ZavršenaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz