U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Želiš da se zaljubiš?

■ANA POV■
Nisam željela da ostane samo na ovome, da se razgovor ovdje prekine pa nastavim ispitivati iako sam sigurna da znam o čemu je mislio.
A: Kakvu ti potrebu imaš?
Nasmije se pa spusti ruku na bradu i počeše se pa se ponovo osmijehne i usmijeri pogled na mene.
H: Za nečim drugim.
Kada vidim da neće reći, odlučim se za neki drugi korak. Želim ispitati šta tu svega ima iako nije moje da znam, ali ako toliko dugo živimo zajedno, zašto ne bih znala neke njegove privatne stvari? Izgovorim hladno, pogledavši u njega.
A: Ona je sigurno zaljubljena u tebe.
H: Znam. Ni ona niti bilo koja druga ne mogu da stvore neke druge osim seksualnih osjećaja u meni.
Izgovori odmah bez imalo čekanja, odgovori mi na prethodno pitanje zajedno s ovim. Kada nam se sretnu pogledi, dobijem osmijeh, a onda ga upitam.
A: Želiš da se zaljubiš?
Cinično se nasmije pa prođe rukom kroz svoju crnu kosu. Sklonim pogled sa njega i pogledam u šumu koja se nalazi u blizini, krošnje drveća su se njihale zbog jačine vjetra, a zvijezde su se povlačile s neba. Nevrijeme? Sprema li se nevrijeme? Crni oblaci su se pojavljivali na nebu i sve je slutilo da će početi kiša ubrzo. Volim kišu. Možda zato što me smiruje.
H: Kako da uradim nešto što ne postoji? Osjećaji ne postoje, Ana.
Njegove riječi me podsijete da je on tu pa ga pogledam dok je njegov pogled negdje u stranu usmijeren. Ponovo je uspio izvući i okreniti moje riječi. Opet mi je rekao da osjećaji ne postoje? Naravno. Normalna stvar za njega no reći ću mu ono što ja mislim.
A: Mislim da ipak postoje.
H: Za mene ne postoje niti će ikada postojati.
Ne želim dalje da razgovaram s njim oko ovoga jer se sve svede na to da osjećaji ne postoje za njega. Koliko god da mu se govori suprotno, on je čvrsto opredijeljen za svoje mišljenje i svaka naredna riječ će biti uzaludno potrošeno vrijeme na izgovaranje jer neće ništa promijeniti. Umor počne savladavati moje tijelo pa odlučim ustati i krenuti na spavanje.
A: Nevrijeme se sprema. Mislim da bi i ti trebao ući unutra, a i kasno je pa lezi, odmori.
Obratim mu se nakon što ustanem s klupice, a on me samo hladno pogleda.
H: Ostati ću još. Laku noć.
Klimnem glavom i odem u kuću. Još malo i svanuti će, imam li razloga da legnem i spavam uopće? Raspremim se i obavim sve što imam pa se zavučem ispod deke prije čega sam navila alarm i na istom vidjela da će zazvoniti za manje od dva sata. Sklopim oči nadajući se da ću što prije zaspasti bar malo da odmorim, ali ne. Tada me obuzmu raznorazne teme.
■HARE POV■
Nakon što je otišla, sjedio sam još neko vrijeme dok sam se proispitivao zbog čega sam joj rekao neke stvari koje nisam rekao niti jednoj djevojci? Ubrzo sam iskulirao takve misli i razmišljao o načinu na koji trebam postupiti s Viktorom. Nisam bio svjestan da je vrijeme tako brzo prošlo, a već je počelo svićati. Ustao sam se i odložio limenke u kantu za smeće potom ušao u kuću i otišao po odjeću koju ću obući nakon što se istuširam. Voda koja je padala po meni je otklanjala umor i vraćala mi snagu, a onda ubrzao sam postupak znajući da će se Ana ustati i da će krenuti, a ne želim da ode dok je ne vidim. Posušio sam se u par pokreta ručnika, a zatim izašao i došao do dnevne gdje me je dočekao Roberto, moj najbolji drug, umjesto nje koju sam očekivao.
R: Ponovo nisi spavao?
H: Nisam.
Pogledao sam prema stepenicama i kada sam vidio nju na vrhu kako počinje silaziti, osmijeh mi se razvio, a onda sam okrenuo glavu od nje i sjeo pored Roberta na krevet.
A: Dobro jutro, dečki.
Prošla je pored nas i samo nas pozdravila, a moje oči su ostale prikovane za njenu siluetu koja je ubrzo izmakla iz mog vidokruga.
R: Gdje ona ustala ovako rano?
H: Ima posla.
R: Onaj poslić od sinoć?
Klimnem potvrdno glavom, a zatim moje oči ponovo ugledaju nju. Priđe nam u par koraka pa izgovori.
A: Idem obaviti što imam.
H: Popij prvo nešto da se razbudiš.
Osmijehne mi se pa izvuče i moj osmijeh.
A: Kada se vratim onda ću.
R: Čemu žurba stići ćeš na sve do sastanka.
A: Imam još neke dodatne obaveze pored ove.
H: Nisi mi ništa prijavila?
Pitam ljutito jer zna i sama da ne može ništa raditi bez da ostali znaju jer ni ostali ne rade ništa bez da kažu.
A: Reći ću na sastanku, šefe.
H: Sastanak je u 12h.
A: Vidimo se.
Okrene se i ode, a ja uzmem telefon koji je već uveliko vibrirao pa čim vidim ime osobe koja me zove, osmijeh spadne s lica. Ustanem i udaljim se od Roberta pa se javim na telefon s ozbiljnim glasom.