U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Mislio sam da ćeš ostati sa mnom.

■ANA POV■
Uzimam telefon i kada vidim Ojurovo ime samo stišam ton zvona pa pogled vratim na njega, na njega koji stoji ispred mene prokleto savršen.
H: Zašto se ne javiš?
Hladno me upita dok staje samo jednu stopu udaljen od mene. Ljudi kažu da osjete leptiriće u trbuhu kada se zaljube, ali ja osjetim sve sem leptirića čak mislim da čujem i zavijanje vukova i njihovu jačinu dok mi se želudac prevrće. Spustim glavu i zatvorim oči. Zaljubila sam se u onog u kojeg nisam smjela ni pod razno. Kako sam shvatila? Tako što neću izaći na dogovoreni dejt zbog njega. Zbog njega s kojim želim provesti bar trenutak. S njim koji mi je zabranjen. "On ti je šef, Ana. Šef koji samo je*e djevojke." uvijek me podsjeti glas na istinu. Još uvijek mi nije kasno da odem s onim za kojeg mogu očekivati nešto konkretnije, nešto ozbiljnije. Dok s Haretom to neće biti tako. Ponovo mi zasvijetli telefon i ponovo vidim poziv.
H: Idi s njim.
Podignem glavu prema njemu i sudarim se s njegovim tamnim očima. Zašto mi je branio da idem prije par minuta, a sada mi govori da idem? Zašto mi ovo radiš? Samo klimnem glavom i pokupim stvari s kreveta kao i štikle s poda pa prođem pored njega dok osjetim miris u nosnicama. Tako dobro miriše. Prije nego što izađem iz dnevne, okrenem se i začujem jače lupanje srca pri pogledu na njegove oči. Zar se i on okrenuo prema meni?
H: Mislio sam da ćeš ostati sa mnom.
Slegne ramenima i krene se penjati uz stepenice. Ne! Ne mogu sebi dozvoliti da se ljuti na mene. Otkucam poruku "Imam iznenadnog posla, moram to riješiti. Oprosti. Čujemo se drugi put." pošaljem Ojuru i bacim stvari na komodu zajedno s telefonom i potrčim uz stepenice bez obzira što sam u haljinici. Moram stići prije nego zatvori vrata. Ipak nisam stigla. Zatekla sam zatvorena vrata. Udahnem duboko i pokucam na ista pa ih otvorim. Zašto ih nije zaključao kao i svaki put? Prizor koji vidim nakon što sam otvorila vrata me ostavi bez riječi. Njegovo isklesano tijelo, pločice vidljivo izgrađene. Prvi put ga vidim bez majice pa se na trenutke postidim i krenem izaći kada me njegova ruka zaustavi. Nisam čak ni primijetila kada se stvorio pored mene.
H: Ostati ćeš?
Klimnem glavom potvrdno pa podignem pogled prema njemu.
A: Ostala sam.
Dobijem onaj njegov savršeni, blistavi osmijeh. Spustim pogled prema našim rukama, a slika koju vidim mi se zauvijek ureže u pamćenje. Svaki naš fizički kontakt do sada je bio isključivo zbog posla, a sada. Sada mi ne da odem.
H: Biraj šta želiš da radimo.