U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Otići ćeš bez pozdrava?

▪KRAJ!▪
■HARE POV■
U gužvi tražim nju i kada vidim njenu siluetu kako je zakoračila na stepenice aviona, ubrzam, ali me zaustavi kontrolor, sprečavajući me da prođem, ali brzo ga otresem pa trčećim korakom dođem do aviona i vidjevši da je samo još jedna stepenica dijeli do ulaska, povučem je sebi svom snagom i padne mi u ruke
A: Hare?
Uplašeno izgovori dok gleda u mene.
xxx: Ima li neki problem?
Spustim je iz naramka na zemlju i pogledi nam se sudare, uhvatim je za ruku dok drugu smjestim na njen obraz. Ignorišujući pitanje koje smo dobili prije par sekundi.
H: Otići ćeš bez pozdrava?
Oči joj se navlaže pa trepne par puta i okrene glavu od mene no ne dozvolim joj to pa me ponovo pogleda.
A: Ionako ti je svejedno.
Izgovori tiho, ali dovoljno da čujem. Znam. Povrijedio sam je. Više u njenim očima nema one radosti. Nema onog sjaja, postala je drugačija, postala je pametna. Odlučila se na život bez mene, a ja? Vjerovatno kasno shvatio da nisam ništa dobio krijući emocije, izgubio sam. Ono najvrijednije što sam u životu imao. Nju.
H: Kuda bi ti išla bez mene?
Okrene se nakon razglasa prema avionu i vidi kako uzlijeće, a ja je idalje držim za obe ruke kao da još uvijek nisam svjestan da neće otići. Moja dukserica joj je zavezana oko vrata dok joj je maleni ruksak na leđima. Vrati glavu prema meni pa tužno izgovori.
A: Avion mi je otišao. Propustila sam let.
H: To mi je i bila namijera. Mislim da sam minimalno deset kazni dobio zbog tebe.
Iskreno odgovorim ovaj put se ne pravim da mi je nebitna već joj dajem do znanja šta sam uradio zbog cilja koji mi je bio. Pustim joj jednu ruku pa obrišem suzu koja je klizila niz njen obraz.
H: Kako bih ja bez tebe?
A: Zašto? Nijednom mi nisi rekao da ti je stalo.
H: Zar se to govori? Zar se ne dokazuje?
A: Ne mora se reći, ali se ne mora ni svaki put poreći.
Privučem je sebi u zagrljaj te par puta udahnem njen miris kose.
H: Kada bi samo znala koliko mi je stalo, nikada ne bi pomislila da odeš.
Izgovorim jasno priznavajući da mi je stalo. Da za Velikog Hareta ipak postoje emocije. Podigne glavu prema meni, a suze joj se spuste niz obraze.
H: Nisam došao da plačeš.
A: Zašto si došao?
Nisam želio da govorim jer nijedna riječ ne može prikazati dozu emocija koju imam prema ovoj maloj, crnoj djevojci koja stoji ispred mene. Približim glavu njenoj i spojim nam usne u dug poljubac. Trnci. Ugodan osjećaj koji prožima moje tijelo dok sam u njenoj blizini. Odvojim usne na mali razmak, spajajući poglede pa izgovorim.
H: Zbog tebe. Da ti ne dozvolim da me ostaviš.
A: Ti si mene ostavljao svaki put kada sam tražila da ostaneš.
Znam. Griješio sam dosta puta i išao protiv sebe jer nisam želio ni sebi kamoli nekome drugo da priznam koliko si mi bitna. Pitam je pitanje dok se u sebi molim da na isto dadne negativan odgovor.
H: Hoćeš reći... da ne želiš ostati sa mnom?
A: Ja bih s tobom ostala i u paklu.
Odahnem s olakšanjem. Znajući da nemam brige. Valjda je to tako kod zaljubljene žene. Koliko god da je povrijediš, ostati će pored tebe i svaki put te radosno dočekati kao da ništa nije bilo, kao da nisi griješio.
H: Znači li to da je ovo naš početak? Naš novi početak?
Osmijehne se pa izmami i meni osmijeh.
A: Kakav početak?
Već sada me počne provocirati. Nije mi smetalo, neka me provocira, izluđuje i šta god ona poželi neka mi radi samo neka je pored mene.
H: Naš..ljubavni..početak?
A: Ljubavni? Bez emocija?
Poljubim je u čelo i s narednom rečenicom odlučim prekinuti trenutnu situaciju, nastaviti će ona po svome samo da se sklonimo odavdje.
H: Idemo negdje na večeru, vjerujem da si gladna.
Gromoglasno se nasmije i klimne potvrdno glavom. Ne želim više ništa čekati. Dovoljna lekcija mi je bila što sam krio i čekao da se čudo desi, a ništa nisam radio povodom toga već sam pustio da ode kako bih shvatio šta sam radio. Sreća tu je i stigao sam na vrijeme, ne želim da mislim šta bi bilo da sam zakasnio. Uzmem je za ruku, uvjeravajući se da je pored mene i krenem se probijati kroz gužvu ljudi koju su dolazili ili su odlazili. Kada se počnemo približavati motoru, pogledam prema nebu i zahvalim se što nisam zakasnio!

Želim da se zahvalim svima koji su čitali priču i podržavali me, hvala vam na podršci!
Voljela bih da ostavite komentar s mišljenjem o priči.💕