U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Čekam li previše?

■ANA POV■
Dohvatim telefon s ormarića kada vidim da imam dvije poruke, jedna od Sare koja glasi "Neću doći kući večeras. Spavati ću kod Viktora, sve ti ujutru pričam. Ako bude itko, išta pitao, reci da sam kod neke drugarice. Ly♡" shvativši da je suviše kasno da odgovorim samo izađem iz njene poruke i uđem u drugu. U njegovu poruku "Ne znam šta mi se dešava, Ana. Sorry." srce mi zakuca jače, ali ne kao u njegovoj blizini, ne kao da sam trčala maraton, ali možda kao da sam pretrčala par kilometara, da. Samo ugasim telefon i ostavim ga na ormarić gdje je i bio do prije par trenutaka. Shvativši da neću ništa dobiti ako zaplačem jer sam se maloprije isplakala i stvari su ostale iste, odlučim pokušati zaspati. Baš kada sklopim oči, začujem zvuk dolaska poruke pa se okrenem ka telefonu i dohvatim isti. Hare? Opet? Uđem u poruku kako bih mogla pročitati šta piše i tamo zateknem "Izađi iz sobe na 5 minuta, želim da pričamo." osmjehnem se na tu pomisao, ali uđem u poruku i otkucam "Ne mogu, spava mi se. Laku noć.", samo nakon par trenutaka stigne nova poruka "Zar sam te toliko povrijedio da me ne želiš ni vidjeti?" ne odgovorim mu ništa, neka misli da spavam. Da, povrijedio si me i ti to dobro znaš, bravo. Treba li ti dati bananu kao nagradu? "Znam da ne spavaš, Ana. Odgovori mi." pročitam odmah s obzirom da nisam ni izašla iz poruka. Nastavim raditi po svom, ne želim ti odgovoriti, Hare. Ne želim ti reći kako si me povrijedio jer ti ne želim otkriti svoju slabost kojoj si ti uzročnik. Spustim telefon pored sebe što rijetko radim jer mi bude na punjaču cijelu noć kako bi bio pun tokom dana, ali ovaj put sam čekala da mi napiše još nešto. Čekam li previše? Nisam slijepa vidim da i on želi isto što i ja. Samo što također znam da on želi jednu noć, a ja svaku noć života. I u tome se razlikujemo. Ne podudaraju nam se želje pa se zbog toga nijedna ne može ostvariti. Stalo mi je do njega, ali mu nikada neću dozvoliti da me ima kao djevojku za jednu noć. Mogu ja da patim za njim, a pred njim da glumim sreću s drugim dečkom. Neka me ne tjera na to jer sam spremna uraditi sve samo kako bi shvatio da sa mnom ne može kako on poželi. Kao da je čekao da zatvorim oči pa da mi pošalje poruku "Hoćeš me pustiti sutra da idem, a da mi ne poželiš sreću?" zar su mu moje želje bitne, osmjehnem se pa otkucam "Neka te Bog čuva i da izbjegneš svaki neuspjeh." pošaljem i ugasim tonove jer ovaj put zaista želim da zaspem, umorna sam. Zagrlim duksericu jer njega ne mogu pa se prepustim uspomenama s njim i utonem u snove.