U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Nisam ni sumnjala.

■HARE POV■
Nakon završenog posla, zadovoljno se vratimo kući pa parkitam automobil ispred i uđemo unutra. Već dobro raspoloženje mi je dodatno uljepšao pogled na Anu koja je išla prema nama, zajedno sa Sarom, ali kada sam vidjela kako se zatrčala Robertu. U meni su zvijeri počele da divljaju, njegove ruke oko nje i prolazak prstiju kroz njenu dugu kosu su još jače pojačale bijes. Zajedno s Leonom prođem pored njih pa sjednemo na ugaonu.
A: Kako je prošlo?
Mene nisi mogla da pitaš kako je prošlo? Meni nisi mogla ni da odgovoriš na poruku, a njega možeš grliti? Okrenem glavu od njih ne mogavši ih gledati, ne želim ljubomorisati na najboljeg druga, ali ona. Iz pameti će me izvesti.
R: Bolje od očekivanog.
A: Nisam ni sumnjala.
Ustanem i krenem prema sobi kada me Robertove riječi zaustave, tačno na metar od njih. Pogledam u njega kada osjetim njen pogled na sebi.
R: Kod njega rijetko šta krene po zlu sem što krije emocije, zar ne, Hare?
Podigavši obrvu na njegovo pitanje koje me je iznenadilo, ovaj put negativno. Zar ti da mi to kažeš Roberto?
H: Umoran sam. Idem odmoriti.
Njen pogled upućen meni izazove da i ja usmijerim glavu prema njoj. Kada nam se pogledi sudare, prođe me jeza, ali joj uputim osmijeh mada njeno lice ostane isto, a ja ne dobijem osmijeh natrag.
A: Robi, slobodan si ostatak dana?
Okrene se prema njemu pa ga pita na šta on samo klimne glavom dok se u meni miješaju bijes i ljubomora po ne znam koji put otkako sam ušao u kuću.
H: Nije nitko slobodan više!
Izgovorim glasnije kako bi čuli i ono dvoje iza leđa.
H: Svi u moju kancelariju!
Krenem prema kancelariji i ostavim ih da razmijenjuju začuđene poglede koji im neće ništa pomoći. Zašto ga je pitala jel' slobodan? Šta je željela s njim? Gdje je željela da idu? Osmijehnem se sam sebi u bradu znajući da neće biti sama s njim pa se zavalim u fotelju i puknem prstima dok se i oni smiještaju na odgovarajuća mjesta. Pogledam ih sve redom kratko pa čak i nju koju bih mogao konstantno gledati, okrznem pogledom i uzmem papire sa stola pa preko njih pređem očima, podsjećajući se šta mi je sljedeći zadatak. Sara ustane i iz ormara izvadi fasciklu koju mi donese. Otvorim je i shvatim šta je unutra pa pročitam.
H: Ojur Čengić!