U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Gotovi smo.

● JUTRO ●
■ ANA POV ■
Zjevnem po ne znam koji put noćas pa otkucam još jedan papir dok ih on potpisuje.
H: Gotovi smo.
Pogledam u sat koji se nalazio na zidu i kada vidim da su se kazaljke poklopile na šest sati, shvatim da nemam zbog čega spavati. U sedam trebamo biti na nogama svako jutro.
H: Možeš ići spavati.
Odmahnem glavom pa ga pogledam i pospano izgovorim.
A: Neću spavati. Mogu odmah nastaviti s poslom.
Dobijem pogled ispod obrva, a onda potpiše još jedan papir i ostavi olovku.
H: Slobodna si danas.
Skupim oči pa okrenem glavu prema njemu.
A: Molim?
H: Ti i ja smo danas slobodni. Možeš ići spavati.
A: A ti?
Mislila sam kako ću u sebi izgovoriti, ali kada sam začula odgovor postala sam svjesna da ipak nije bilo samo u meni.
H: Poslati ću Roberta i Leona da odvuku kamion, a Sara nek ide s njima. Zaslužila je poslije sinoćnjeg posla.
Klimnem glavom. Ali šta bi ovo trebalo značiti? Biti ću sama s njim par dana? Ustanem i prije nego što izađem, pogledam još jednom u njega, nadajući se da radi bilo šta drugo, ali ne, on je gledao u mene.
H: Vidimo se kada ustaneš.
Izađem i brzim koracima se popnem do toaleta pa obavim higijenu i odem u sobu. Pružim se preko kreveta i podignem ruke kako bih dohvatila jastuk, ali umjesto njega dohvatim nešto drugo. Zainteresovano podignem glavu i vidim njegovu duksericu, idalje je mirisala na njega. Prinesem je licu pa glavu zagnjurim u nju. Slike od te noći su mi prolazile mislima sa svakim uzdisajem i upijanjem njegovog mirisa, želja da ga ne gledam samo kao druga je rasla. "On ti je šef. Šef koji ne vjeruje u ljubav. Djevojke mu služe samo za je*at. Ne treba ti to." glas koji je sada govorio mi je donosio informacije o pogrešnoj odluci, znam da mi ne treba samo netko da mu služim za kreveta, ali imala sam osjećaj da što više bježim od toga, u glavi ga ima sve više, prislonim prst na nos kao da ću prestati razmišljati pa se nasmijem. Pomirišem još jednom duksericu pa zatvorim oči i udahnem duboko. Ustanem u sjedeći položaj i uzmem telefon pa pronađem sliku gdje smo bili nas dvoje, neka žurka je bila, popili smo oboje i tada su nas slikali. Osmijehnem se široko i ponovim pokret ruku od maloprije, prinesem i ponovo uzdahnem, sjećajući se njega. Vrata se otvoriše i na njima ugledam osobu pa bacim duksericu dalje od sebe.