U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Željela sam da ti se još jednom izvinem.

■ANA POV■
Nakon što osjetim dodir na svojoj ruci. Tijelo mi se naježi pa pogledam u njega, a on je već gledao u mene. Čula sam kucanje svog srca dok se njegovo lice počelo približavati mom, sve više sam se ježila na pomisao da će mi biti tako blizu. Par centimetara nas je dijelilo, a onda je približio usne mom uhu i tiho šapnuo.
H: Nisam namijerno.
Sklopila sam oči i prepustila se trenutku. Njegov miris me je sve više omamljivao dok je tijelo tražilo njegovo. Kada sam začula kašljanje, otvorila sam oči i odmah pogledala u papir. Jeza se širila tijelom, a vazduha mi je ponestajalo. Šta mi se dešava? Koja je ovo slabost? "Ljubav" odgovor dobijem od same sebe. Pokušavajući smiriti ruku docrtam što sam počela kada me je trznuo.
H: Imam savršen plan. Već znam kako ćemo doći i bez realiziranja.
Ustane i baci olovku na stol. Posmatrala sam ga s poda, njegovo isklesano tijelo mi se s ovog položaja činilo još savršenijim. Sjeo je na svoju fotelju i pogledao u mene pa dobacio.
H: Ustani. Hladno je dole.
Jel' mi ovo on rekao da je hladno? Brine se za mene? Na tu pomisao se osmjehnem pa klimnem glavom i ustanem, a ubrzo i sjednem u njegovoj blizini.
A: Šta ćemo raditi?
Očekujući njegov odgovor dobijem slijeganje ramenima umjesto riječi. Ispučim desnu stranu usne i upijem zrak.
H: Ništa mi se ne radi danas. Čitavu noć sam radio.
Ništa novo za njega. Svaku noć je noćna. Ne voli da spava za razliku od mene koja bih mogla čitav život da prespavam i preležim.
A: Idem ja onda na svoj posao.
Klimne mi glavom pa ustanem i izađem iz prostorije. U svojoj sobi navučem odgovarajuću odjeću i zaputim se na svoje radno mjesto. Tačno ga mogu tako nazvati. Poslije prve obuke sam imala par minuta koje sam odlučila provesti na razgovor s Ojurom ako se javi do sljedećeg kandidata. Nađem broj u imeniku pa bez razmišljanja pozovem. Zvoni, zvoni, zvoni dok lupkam nogom od tlo pa začujem podignutu slušalicu s druge strane.
O: Da?
Nezainteresovano se javi pa odmah zažalim što sam ga nazvala.
A: Imaš razloga da se ljutiš.
O: Imam.
A: Željela sam da ti se još jednom izvinem.
O: Šta ja imam od tvog izvini, Ana?
Njegove riječi me presijeku tačno u želudcu. Zar sam ga toliko povrijedila?
A: Sada ja tebe zovem vani.
Tišina. Ništa mi ne odgovara par trenutaka pa kao pravo muško progovorim ponovo i prevrnem očima.
A: Maca pojela jezik?
Čujem smijanje s druge strane slušalice pa se napokon udostoji da odgovori.