U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Uspori tempo.

■ANA POV■
Kada klimne glavom, izgovorim već osmišljeno pitanje.
A: Nećeš mu govoriti za ovo od maloprije?
Podigne glavu pa klimne, otvarajući usta.
R: Ne trebam ti to obećavati. Neće saznati. Muško je, laskati će mu, a iovako ne radi ništa tek onda neće.
Osmijehnem mu se tužno pa omotam ruke oko njega kada dobijem zagrljaj nazad.
A: Hvala ti. Šta bih da te nemam?
Kažem nakon što ga pustim iz zagrljaja.
R: Jel' baš ništa nema, Ana?
Odmahnem glavom, svjesna da ga lažem zbog Hareta, ali uradim to. Nakon što ustane s kreveta, pruži mi ruku koju prihvatim odmah i nađem se na nogama.
R: Neću više da gledam suze! Želim osmijeh, okej?
Potvrdno klimnem glavom pa ga zagrlim ponovo sklapajući oči. Poseban osjećaj je imati najboljeg druga. On je tu da te štiti, ali i smara. Sluša, ali i da ga slušaš. Radi sve što poželiš čak se i glupira s tobom. Možeš mu sve sa sigurnošću reći, a svjesna da nikome neće prenijeti. Vrijednost muško-žensko prijateljstva nikada neće moći znati osobe koje nemaju prijatelja suprotnog pola. Njihov problem je što ne mogu pogledati drugu osobu, a da ne pomisle kako bi bili s njom. Zahvalna sam Bogu što mi ga je dao jer bez njega ne bih bila ovo što sam sada, definitivno.
R: Idemo se vozati?
Uhvati me za ruku pa zatvori sobu za nama i krenemo trčati niz stepenice kao djeca. Stavio mi je osmijeh na lice poslije mora isplakanih suza. Pustimo ruke samo dok se obujemo pa se ponovo uhvatimo i krenemo hodati prema automobilu, ali prije toga Roberto zastane što dovede i mene do toga da moram stati.
R: Uspori tempo.
Nasmijemo se oboje pa udahnemo i zaputimo se iza kuće jer su tamo garaže..