U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

I da radimo, navikli smo.

■SARA POV■
Otvorim oči i dobijem nagon za povraćanje, a kako i ne bih, koliko smo samo alkohola popile. Sramota! Ustanem iz kreveta i trčećim korakom odem do toaleta koji je već bio zauzet. Prokletstvo. Sada moram ići u donji dio kuće. Krenem brzim koracima i na stepenicama se sretnem s Robertom koji se nakašlje kada me vidi. Pogledam u njega i ne stignem se ni pozdraviti zbog tjeranja na povraćanje. Uđem u toalet i počnem povraćati, iz mene su litre izlazile dok mi se sve mutilo pred očima, a onda osjetim otvaranje vrata. Nisam se mogla okrenuti iako sam prestala da povraćam, jaka bol u glavi mi nije dozvoljavala.
R: Jesi li dobro?
Blago okrenem glavu na desnu stranu gdje je on stojao pa kada nam se pogledi sretnu samo klimnem glavom. Klekne na pod pored mene i uzme mi ruku pa skine gumicu sa nje i obuhvati mi kosu rukama pa je sveže. Ustane i pomislim da će otići, ali mi brzo dadne do znanja da griješim. Pruži mu čašu u kojoj se nalazila voda.
R: Uzmi popij. Biti će ti lakše, pijanico.
Osmijehnem se pa nagnem čašu i u par gutljaja je ispraznim.
S: Hvala ti, Roberto.
R: Za tebe Robi.
Nasmijemo se oboje pa on povuče vodu i pomogne mi da ustanem. Pridržim se za njegovo čvrsto tijelo jer mi se zamagli pred očima pri ustajanju. Njegova lijeva ruka se nalazila na dnu mojih leđa dok mi je desnom držao lice. Svoju ruku sam stavila na njegove pločice, a druga je našla mjesto na mišićavoj ruci.
R: Možeš li?
Klimnem glavom potvrdno i krenem se izvući iz njegovih ruku iako sam sigurna da bih mogla još dugo vremena provesti ovdje.
R: Ovako je sigurnije.
Nađem se u njegovim rukama, čvrsto me je držao u naramku. Osmijehnula sam se stavljajući ruku iza njegovog vrata.
R: Samo nam otvori vrata.
Poslušno uradim što kaže pa izađemo iz toaleta i krene me nositi uz stepenice prema sobi.
S: Šta ako nas vidi netko?
R: Radimo li nešto protiv zakona?
Odmahnem glavom pa se naslonim na njegovo rame, tiho izgovarajući.
S: I da radimo, navikli smo.
Unese me u sobu pa krene spuštati na krevet kada ga zagrlim jače i ne uspije. Pomijerim se malo i gurnem ga u ležeći položaj. Sjednem na njegov stomak i spojim nam poglede kada se osmijehne.
R: Ovako misliš, a?
Prebaci me ispod sebe pa ovaj put on spoji poglede i osmijehnemo se oboje.