U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Ideš spavati?

■HARE POV■
Izađem iz sobe kako bih došao do kuhinje po vodu koju sam zaboravio i na stepenicama sretnem nju. Mrzovoljno je hodala sve dok me nije vidjela, tada je njeno lice ukrasio osmijeh. Zašto me uvijek obuzme neki čudan osjećaj kada se pogledamo? Zašto sam je zovnuo uopšte? Trebao sam samo proći pored nje.
A: Molim?
Čim progovori shvatim da nisam pogriješio. Želim da slušam melodiju njenog glasa. Možda čak više nego da se odmaram za jutro koje će biti burnije nego inače.
H: Ideš spavati?
A: Da..ovaj...ustvari ne.
Nasmijem se na njeno zamuckivanje dok gledam oči boje čokolade koje odaju neki poseban sjaj ili se to meni samo čini.
H: Nego gdje si krenula?
Slegne ramenima pa se osmijehne.
H: A gdje si bila?
Jel' joj oči zbog toga sijaju, jel' to razlog zbog kojeg je sretna? Šta ako ima dečka? Misli koje počnu navirati mi samo pruže bijes.
A: Šetala sam.
H: S kim?
Jasno je pogledam, tražeći odgovor no ona ostane s nepomičnom facom gledati u mene pa ponovim pitanje ovaj put malo glasnije.
H: S kim?
A: Ispitujem li ja tebe gdje izlaziš i s kim?
Približi mi se za pola koraka pa mi krv udari u glavu pri spuštanju njene ruke na moja prsa. Pogled spustim na njene usne i dobijem jaku želju da ih probam.
A: Ne smijem te ni pitati jer ću dobiti odgovor da me ne treba zanimati. I naravno, da si ti šef koji ne polaže nikome račune.
Zastane na par trenutaka pa vratim pogled na njene oči.
A: Zato ne očekuj da ću ti polagati račune.
Svjestan da je istina sve što kaže nastavim je posmatrati.
A: Kažeš mi kako želiš da budemo prijatelji, a onda se iz čista mira digneš i odeš od mene. Prestaneš obraćati pažnju na mene. Je*eno me ni ne pozdravljaš više. Misliš li zaista da ćeš uspijeti tako?
"Prestaneš obraćati pažnju na mene" mi odzvoni više puta u mislima pa okrenem glavu na lijevu stranu s koje vidim dnevni boravak. Da samo znaš koliko obraćam pažnju i na najsitnije stvari koje imaju veze s tobom. Znam zvuk tvojih stopala, najljepšu melodiju glasa koju sam čuo tokom života, a čuo sam ih više nego što možeš i da zamisliš. Znam čak i kako držiš čašu i da tri prsta budu zajedno dok je mali odmaknut od njih. Znam u kojem smijeru vrtiš kosu kada si nervozna, a da u suprotnom pri sreći. Gledam u tebe više nego što možeš i da pomisliš. Smeta mi prisustvo drugih muškaraca u tvojoj blizini pa čak ne volim ni da vidim kako te Roberto grli iako znam da ste prijatelji. Skloni ruku sa mene pa se odmakne korak unazad i praznina koja nastane između nas me udari u lice.