U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Zašto nisam dovoljno dobra da bar pokušaš biti sa mnom?

■HARE POV■
Poslije kvalitetnog seksa se počnem oblačiti dok ona samo legne i usmjeri pažnju na mene. Kada se obučem, pogledam u nju koja se podigne u sjedeći položaj i pruži ruku prema meni.
M: Možeš li ostati još malo? Molim te.
Trepne par puta očima pa spusti pogled. A u piiip materinu, koliko god da mi je svejedno, ne želim da bude tužna zbog mene. Klimnem glavom pa podignem deku i zavučem se ispod iste, a ona se primakne i spusti glavu na moje rame. Pa prstima počne prelaziti preko trbušnjaka.
M: Nije ti stalo do mene, znam.
Izgovori s glasom koji je pucao. Odmaknem je malo od sebe pa joj spustim ruku na obraz i uspostavim komunikaciju očima, a zatim upotrijebim i riječi.
H: Znala si na početku da ne želim emocije u odnosu, Melis.
Izgovorim dok je gledam u oči, baš tamo gdje sam se ocrtavao, jasno sam vidio sebe kao i njenu ljubav koja je upućena meni. Žao mi je, ali ništa ne osjećam. Apsolutno ništa. Ja sam onaj koji nema emocija. "Lažeš. Imaš ti emocije, ali prema drugoj djevojci." e super samo si mi i ti još falio.
M: Ne mogu više da te imam, a nemam. Ne mogu. Boli me previše, Hare.
Zatvori oči pa okrene glavu pa otvori oči i trepne par puta, sprečavajući suze da skliznu.
H: Hoćeš li da se prestanemo viđati?
Hladno kažem pa dobijem njen pogled pun suza. Približi svoju ruku mojoj te je uzme, pokušavajući nam ispreplesti prste, ali joj ne dozvolim i sklonim ruku.
M: Mogu li te uzeti za ruku samo jednom? Samo jednom da vidim kako bih išlo. Da se osjetim tvojom.
Ustanem se u sjedeći položaj pa se i ona ispravi i sjedne do mene.
M: Zašto nisam dovoljno dobra da bar pokušaš biti sa mnom? Šta mi fali?
Pogledam u nju razočarano.
H: Ne trebaš nikoga moliti za ljubav. Pa ni mene, Melis. Ima momaka s kojima ćeš biti sretna.
M: Ne. Ne. Ne ostavljaj me.
Drhtećim glasom izgovori i uhvati me za ruku.
M: Pristati ću na sve samo da ne odeš od mene.
Prevrnem očima na njene riječi pa je pogledam.
H: Melis. Ne treba ti ovo.
M: Treba mi. Sve mi treba od tebe. I ako bi označavalo bol. Treba mi.
H: Ako ti tako želiš. Moram ići sada. Imam obaveza.
Obriše suze pa me pogleda.
M: Hoćeš li mi se javiti?
Klimnem glavom potvrdno pa je zagrlim i ustanem.
H: Čim budem imao slobodnog vremena, zvati ću te.
Ustane i ona za mnom pa mi se približi i ponovo omota ruke oko mene pa nasloni glavu na prsa. Prevrnem očima na njenu reakciju. Žao mi je što povrijeđujem, ali sama tako želi. Htio sam sve završiti, ali ona pristaje na sve samo da je pored mene. Zna da je ne volim kao i da ništa ne osjećam, isto zna i da se to neće nikada promijeniti, ali pristaje. Radi na svoju štetu. Želio sam je zaštiti od sebe, ona ne želi da bude zaštićena.
H: Žurim.
Odmakne se od mene i tužno klimne glavom. Prođem pored nje i odem do vrata pa se okrenem i zagrlim je jednom što kod nje stvori osmijeh. Nakon što sam je pustio iz zagrljaja, otključam vrata i krenem silaziti niz stepenice. I dalje sam osjećao njene poglede na sebi. Nije zatvorila vrata sve dok nisam izašao iz zgrade. Odem do automobila i krenem prema kući. Pogledam na sat i ostanem iznenađen, otkud prije 19:30h?