U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Nije mi svejedno.

■HARE POV■
Mislio sam je još uvjeravati kako je izbačena, ali nakon pogleda njenim smeđim, tužnim očima, nisam imao srca. Onda sam rekao da ne ide pa sam i jastuk dobio. Nasmijao sam se zbog njenih pokušaja pa vratio jastuk nazad pa dobio osmijeh od nje.
A: Šta sam trebala reći? Znaš da neću moliti nikoga od ljudi na tlu.
H: Znam. Nisam to ni tražio. Želio sam da vidim da li ti je stalo da ostaneš.
Itekako sam znao kakav joj je stav pa mi se zbog toga i uvukla pod kožu. Volio sam biti okružen hrabrim, po potrebi drskim osobama koje poštuju sebe jer sam i sam takav, a i ona.
A: Nije mi svejedno.
Izvijem usne u osmijeh dok je gledam pa ustanem.
H: Znam. Trebaš mi oko realizacije pa dođi u kanc..
Nisam ni izgovorio, a ona je već bila na nogama. Spremna na svaku moju naredbu.
A: Idemo?
Klimnem glavom i krenem prema kancelariji kada mi zazvoni telefon. Izvadim ga i sklonim se s vrata kako bih ušla unutra i odbijem poziv. Ako sam rekao da ću se javiti kada budem mogao odnosno htio to će biti tako, a ne kada ona hoće. Zatvorim vrata za nama i smjestim se na staro mjesto pa počnem prevrtati po papirima. Uhvatio sam par njenih pogleda, ali nisam htio pokazati zainteresovanost.
A: Uzeti ću veliki format dok Vi uradite šta trebate.
Klimnem glavom, a ona ode na drugi kraj prostorije i iz ormara izvadi po što je i došla.
A: Hoću na pod spustiti?
H: Stavi. Idem i ja.
Dok sam došao, ona je već s olovkom u ruci sjedili na podu pored papira i s pogledom usmjerenim ka daljini. Razmišlja. Sjednem s druge strane pa pogledam u nju. Vjerovatno nije shvatila da sam je pogledao jer kada nešto radi samo je tome posvećena. Nacrtam lokaciju i sve tačke koje će biti od velikog značaja. Tada se i ona usmjeri na posao pa vjerovatno počne dopuniti nešto, ali baš u tom trenutku krenem podići svoju ruku i dodirnemo se. Poslije dodira automatski su uslijedili pogledi posvećeni jedno drugom.