U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Drago mi je što si našla vremena.

■ANA POV■
Okrenula sam Ojurov broj čim sam izašla iz dnevne, odzvonio je prvi put, ali se nije javio. Ostavila sam telefon i otišla u sobu, nema veze, obući ću se i ode raditi neke pripreme. Nakon što sam navukla potrebnu odijeću na sebe, izašla sam iz sobe i počela silaziti niz stepenice kada mi je zazvonio telefon. Izvukla sam ga iz džepa i vidjela Ojurovo ime, javila sam se.
A: Molim?
O: Nije telefon bio pored mene kada si me nazvala. Oprosti. Kako si?
Osmijehnem se blago i spustim se niz još par stepenica kada ugledam Hareta da izlazi iz kancelarije.
A: Imam slobodno vrijeme pa ako imaš vremena da dođeš na termin.
O: Naravno. Stižem, ljepotice!
Prekinem poziv i odem do izlaznih vrata kako bih se obula kada začujem Haretov glas. Trnci prođu kroz tijelo, ali ne okrenem se nego ostanem u čučećem položaju vezajući pertle. Tu je. Pored mene. Nakon što zavežem, nisam imala potrebe da ostanem u tom položaju pa se ispravim i okrenem prema šefu.
A: Molim?
H: Trebaš potpisati neke papire prije nego što odeš.
Pruži mi papire nakon čega klimnem glavom i uzmem ih. Pređem pogledom preko njih i zatražim olovku od njega da mogu potpisati.
H: Trebala bi imati svoju.
Odbrusi mi hladno i izvadi olovku iz džepa koju brzo prihvatim pa naslonim papir na komodu koja se nalazila u hodniku. Ostavim tri potpisa i vratim mu sa blagim osmijehom jer primijetim da je ljut, nezadovoljan ili šta već, ali sigurno nije raspoložen.
A: Mogu ići?
Ni ne odgovori mi samo se okrene i ode. Slegnem ramenima. Otvorim vrata i izađem pa se zaputim ka mjestu gdje volim provoditi vrijeme. Tamo sam uvijek ono što zaista i jesam. Svoja sam. Nemam nadzor nad sobom niti kontrolu pa sam samim tim i opuštenija. Pripremim potrebno oružije dok Ojur ne dođe i čim ostavim na stol pištolje, začujem zvuk automobila pa odem do vrata te ih otvorim i dočekam svog kandidata. Prilazio mi je šmekerski se osmijehujući, uzvratila sam mu osmijeh pa se sklonila s vrata da može ući i zatvorila ista.
O: Drago mi je što si našla vremena.
Blago klimnem glavom i dohvatim pištolj iz kojeg je već pucao pa mu ga pružim. Prihvati ga sa zadovoljstvom pa mu očima pokažem da stane na mjesto predviđeno za gađanje mete, ali ovaj put to ne uradi već ostane stajati na istom mjestu.
A: Trebaš da staneš tamo!
Naglasim mu, zapovijedajući pa on samo klimne glavom i odalji se. Stao je gdje sam mu rekla, ali je i s tog mjesta gledao u mene. Osjetim se neugodno pa se nasmijem kako ne bi primijetio da stvara nervozu mome tijelu.
O: Znaš.
Približi mi se korak te ostavi pištolj na stol s kojeg sam mu ga i dohvatila.