■ANA POV■
Izašla sam iz kuće bez njegovog pozdrava. Zašto se ponaša kao da ne postojim? Zašto nije mogao izdvojiti sekundu i ostaviti tv pa me pogledati? Puhnem iznervirano i krenem koračati ka izlazu iz dvorišta. Čim sam izašla, imala sam šta i vidjeti, Ojur je stojao u sivoj trenerci samo na par metara od mene. Izgleda prokleto dobro dok mu se svaki mišić na tijelu ocrtava. Pruži mi ruku kada stanem ispred njega koju prihvatim odmah, pokušavajući odgurnuti misli vezane za osobu kojoj ništa ne značim.
O: Mislio sam da ćeš me izraditi, ponovo.
A: A stvarno mi je žao zbog prošlog puta.
O: Nema veze. Bitno je da smo sada tu.
Izgovori pa se osmijehne dok i ja izvijem usne u smješak.
O: Parkirao sam u blizini.
A: Više bih voljela da prošetamo.
Izgovorim ono što želim. Dosta mi je i automobila i luksuza, želim da prošetam i odmorim se, uživajući u šetnji, eventualno sjedenju na nekoj klupici.
O: Bez obzira na vrijeme?
Klimnem glavom očekujući šta će se desiti. Hoće li pristati da prošetamo? Ili kao svaki dečko koji ima malo veću svotu pa želi da se dokaže. Na samu pomisao da postoje takve osobe bude mi muka, ali kada začujem njegove riječi, ostanem iznenađena.
O: Meni odgovara samo da sam s tobom.
Osmijehnem mu se pa krenemo koračati kroz cestu koja je vodila do moje kuće. Posmatrala sam okolinu oko sebe i uživala svaki put iznova kao da mi je prvi put.
O: Prelijepo, zar ne?
A: Da. Volim prirodu.
O: Onda te sljedeći put vodim na jedno mjesto.
Pogledam u njega koji je gledao ispred sebe do trenutka kada su nam se pogledi sudarili.
A: Gdje?
O: Vidjeti ćeš. Što se tiče šume, izvora, jezera, čistog zraka to mi je omiljeno.
Klimnem glavom potvrdno pa nastavimo koračati, razmijenjujući raznorazne teme. Ugledam klupu u blizini pa uzviknem.
A: Eno klupa! Možemo da sjednemo.?
Više sam rekla kao da ćemo to i uraditi, a ne da ga pitam. Krenula sam se kretati prema istoj ne sačekavši šta će mi odgovoriti, ali kada vidim da i on hoda za mnom, osmijehnem se sama sebi u bradu.
O: Sve što poželiš, moje je da uradim.
Okrenem glavu u suprotnom smijeru od njega pa prevrnem očima na njegovu izjavu. Ne volim patetiku, ali volim romantiku. Smjestimo se na klupu pa mali razmak ostane između nas što me natijera da ga pogledam kada uzme moju ruku i smjesti je među svoje.

KAMU SEDANG MEMBACA
U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena
RomansaNjih petero kao savršena banda koja sve rješava po pravilima bez svađe, dobro, tu i tamo koja nesuglasica, ali je se riješe u što kraćem vremenskom intervalu. Šta se dešava u odnosima kada se pojave emocije, a ne smiju? Šta će biti s dečkom kojem će...