U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Zato što će mi biti dečko.

■ANA POV■
Pogledam u njega koji se okrenuo prema meni nakon ostavljanja pištolja.
O: Stvaraš posebnu ugodu mom tijelu, gospođice Ana.
Osmijehnem se nakon njegovih riječi pa se odmaknem korak unazad. Što i on uradi, ali samo unaprijed, prema meni. Ispružim ruku prema njemu i s tim potezom ga spriječim da mi priđe bliže.
A: Rekla sam da mi ne trebaš persirati.
Glavu blago nakrivi na desnu stranu i pokaže mi bisere koji su se vidjeli ispod punih usana nakon osmijeha. Njegovo lice je dodatno krasilo plavetnilo u kojem sam se gubila dok sam ih gledala.
O: Zašto mi ne dozvoliš da te izvedem na večeru?
Naglasi riječ te, dajući mi do znanja kako me ne persira i s tim potezom izmami i moj osmijeh, ali se uozbiljim ubrzo. Udahnem duboko i odmaknem se od njega te naslonim ruku na gredu, a tada se i okrenem prema njemu.
A: Jesi li došao zbog termina ovdje ili?
O: Došao sam zbog tebe. Ali ovo je jedini način da budem u tvojoj blizini pa.
Zastane i skloni osmijeh s lica dok uzima pištolj i staje na mjesto za koje sam mu rekla maloprije.
O: Možemo li početi, šefice?
Ispravim se nakon što mu pošaljem odgovor klimanjem glavom i dođem do njega. Stanem iza njega i stavim ruke na njegove već ispružene i osmijehnem se.
A: Naučio si već, izgleda.
Tiho reknem i začujem pucanj. Pogodio je! Zar iz prvog puta da pogodi metu, a samo je jednom pucao. Sklonim ruke s njegovih, ali on ubrzo spusti pištolj i okrene se prema meni pa s ozbiljnim izrazom lica izgovori.
O: Ne ide mi dobro kada mi ne pomažeš.
A: A je li?
O: Treba mi vaša pomoć, šefice.
Slegne ramenima i osmijehne se pa vrati u prvobitni položaj. Osmijehnem se i ja znajući da neće vidjeti pa spustim ruke na njegove i ispalimo još jedan metak. Tada začujem otvaranje vrata pa se odmaknem od njega i suočim s bijesnim izrazom Haretovog lica. Gledala sam u njega koji se sve više približavao.
A: Šefe? Treba Vam nešto?
Naglasim riječ šefe kako bih dala do znanja Ojuru da je on ipak glavni ovdje. Nikada me nije ometao u poslu, do sada. Čak mi nije ni odgovorio na pitanje već je uzeo Ojura za majicu i primaknuo ga sebi te mu uzeo pištolj i ostavio na stol.
H: ODLAZI ODAVDJE!
Zapovijedi mu kroz galamu, a Ojur se okrene prema meni koja mu samo klimnem glavom i očima pokažem prema vratima.
O: Očekujem objašnjenje.
Dobaci mi pri samom izlazu iz prostorije. Ponovo blago klimnem glavom. Još uvijek nesvjesna šta se dešava. Nepomično stojim na istom mjestu kada začujem lupu vrata. Hare je zalupio vratima i približio mi se. Samo par centimetara nas je dijelilo.
H: Ne smije te dirati!
Naglasi zadnju riječ, a ja samo podignem obrvu. Ponovo ne razumijem šta mi želi narediti.
A: Zašto?
H: Zato što sam ja tako rekao!
Ne sačekavši, odgovori mi na pitanje, ali ne na fin na čin. On galami na mene po prvi put otkad sam u bandi.
A: Samo je ..
Pokušam mu objasniti kako je bilo, ali ne sačekavši ni da treću riječ kažem, prekine me. Žila na njegovom vratu se jasno ocrtavala. Bijes? Gledam ga skupljenih očiju dok njegove poprimaju sve više tamniju boju.
H: Rekao sam da te ne smije dirati.
Ovaj put pokuša biti tiši pa se odmakne od mene.
A: Ubrzo će imati puno pravo.
Okrene se prema meni koja sam idalje gledala u njega.
H: Kako to misliš?
A:  Zato što će mi biti dečko.
Namjerno kažem jer ne želim mu dozvoliti da se prema meni ponaša kao prema drugima. Obavljala sam svoj posao na normalan način i nema mi pravo ništa reći jer nisam niti jedno pravilo prekršila, a i da jesam. U ovoj prostoriji su moja pravila, a ne njegova! Okrene mi leđa pa se krene približavati vratima. Ali prije nego što izađe, uputi mi još jedan pogled i riječi.