U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Ne ljubomoriši, najbolji su drugovi.

■HARE POV■
Začujem smijeh iza sebe pa se okrenem i vidim Roberta i Anu kako trče, držeći se za ruke. Pogled mi se zaustavi na rukama, a srce mi zakuca brže nego inače. Okrenem se prema Sari kada vidim da nam se približavaju. Eksiram već nasutu časicu i uspije me smiriti na trenutke, a onda čujem Sarino šaptanje.
S: Ne ljubomoriši, najbolji su drugovi.
Prevrnem očima pa pogledam u njih koji su bili kod nas.
R: Idemo se vozati. Hoćete s nama?
Mahinalno spustim pogled na njihove ruke i kada vidim da se više ne čuvaju, osmijeh mi se pojavi na licu pa pogledam u Saru.
S: Ajmo negdje da pijemo.
Odgovori gledajući u mene pa u Anu zatim i ja pogledam u Roberta.
R: Ja sam za.
A: Čudilo bi' me da nisi.
Popriječi ga pogledam.
A: Ako će svi i ja ću.
Slegne ramenima pa skontam da bih i ja trebao reći bar nešto.
H: Ja ću ostati kući. Vi idite.
Odgurnem stolicu unazad kako bih mogao ustati pa to i učinim, nađem se na nogama dok ruke stavim u džepove.
S: Hare?
A: Zašto nećeš da ideš? Ako je zbog mene, ti idi, ja ću ostati.
Nakon njenih riječi hladan mlaz vode mi se spusti niz leđa. Izazvala je da ne znam šta da mislim ni šta da kažem. Blijedo pogledam u nju kojoj su oči bile tamnije nego inače. Pa osjetim Sarinu ruku na ramenu dok su mi oči prikovane za Anu.
S: Ići ćeš.
R: O čemu se ovdje radi?
Sara skloni ruku sa mene pa krene prema garaži, pokazujući Robertu da krene za njom, nije mu dugo trebalo, a već je hodao uporedno s njom. Ostanemo samo nas dvoje, sami s pogledima koji se razmijenjuju.
H: Zbog čega misliš da si ti uzrok mog ostanka?
A: Zato što me izbjegavaš.
Sklonim pogled sa nje kada čujem zvuk sirene i vidim Roberta za volanom, a Saru pored njega.
R: Ulazite! Nemojte da izlazim po vas.
Pogledam u Anu koja već gleda u mene.
A: Neću ti smetati, ne brini.
Okrene se kako bih otišla dok ja ostanem sa spuštenim rukama umjesto da je zaustavim da ode. Vidim Roberta kako izlazi iz automobila i umjesto mene je hvata za ruku i okreće prema sebi. To sam trebao biti ja, a ne on, dok stojim kao skamenjen na jednom mjestu i gledam u njih dvoje dobijem osjećaj da bi im se trebao pridružiti pa napravim par koraka prema naprijed.