U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Osuđen je.

■ANA POV■
Sunčeve zrake me natijeraju da otvorim oči pa pređem rukama preko njih kada ih otvorim. Protegnem se par puta kako bih se razbudila zatim dohvatim telefon sa ormarića pa vidim da je već osam sati. Tek od dvanaest sati imam obaveze pa se odlučim dići iz kreveta samim tim znajući da se trebam istuširati i obaviti neke stvari prije nego što počnem s poslom. Uzmem crne tajice i istu takvu majicu kratkih rukava iz ormara pa krenem prema kupatilu. Dok je skoro pa vrela voda padala po mom tijelu kroz misli su mi počela navirati sjećanja od sinoć. Sama sebi slegnem ramenima, znajući da će tako biti jer je on odlučio. Moram prihvatiti jer koliko se god pobunim, dobiti ću dobro poznatu rečenicu koja me svaki put dodatno rastuži. Nakon što završim s tuširanjem, napravim tost i izađem iz kuhinje krećući se prema dnevnoj. Čim sjednem, upalim tv i nađem neki film koji počnem gledati dok jedem. U tome me prekida zvuk zvona pa mi se osmijeh pojavi na licu. Ne volim biti sama pogotovo ujutro, ali ovo jutro je tako bilo, svi su se razišli za obavezama i ostavili me samu. Ustanem pa brzim koracima krenem prema vratima da bi ih otvorila. Očekivala sam bilo koga, ali policajca ni najmanje pa mi se faca uozbilji kada ga vidim.
A: Dobro jutro. Izvolite?
Osmijeh se pojavi na policajčevom licu. Muškarac blizu tridesetih godina, razvijen, visok i plav. Uzvratim mu osmijeh pa i on uzvrati meni pozdrav.
xxx: Zdravo. Da li je kuća Hareta Uremovića?
A: Da, jeste. Izvolite?
xxx: Trebao bi' mi lično on.
A: Nije kući.
Odmahnem glavom u negativnom smjeru pa slegnem ramenima dok ruke prekrstim i pogledam u njega.
A: Možete meni reći? Prenijeti ću mu.
xxx: Ne bih trebao nikome govoriti.
A: O čemu se radi?
xxx: Osuđen je.
Mislim da mi se vilica na trenutak obijesila do poda, ali se ubrzo saberem kako bih mogla racionalno voditi razgovor s njim.
A: Zbog čega?
xxx: Zbog pljačke, banke Cristal.
Nasmijem se opušteno, svjesna da on nije. Svašta je radio, ali pljačkao nije.
A: Ma kada to?
xxx: U četvrtak popodne. Treba doći u stanicu.
A: On to nije uradio. Džabe trošiti vrijeme na traženje krivca u osobi koja nije kriva.
xxx: Obavljam svoj posao. Kada će doći kući?
A: Naravno. Uvijek obavljate posao na pogrešan način. Sada si ovdje dok ti lopovi šetaju po gradu. Doviđenja!
xxx: Gospođice. Dostavite mu ovaj papir.
Uzmem papir koji je držao u ruci pa ga na njegove oči pocijepam. Gledao me je bijesno pa samo zatvorim vrata nakon što izgovorim.
A: On nije kriv! Doviđenja.
Zalupim vratima pa se vratim u dnevni boravak i nastavim jesti tost koji sam ostavila zbog dosadnog policajca. Film koji se emitirao sam prekinula, prebacujući na drugi kanal. Ponovo začujem zvono na vratima pa prevrnem očima i odem prema istima.