U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Zbog njega ideš?

■ANA POV■
Izađem iz kuhinje hodajući prema sobi. Dosta mi je više njegovog mlakog ponašanja. Kao da nije muško, kao da će mu nešto biti ako prizna šta osjeća ili možda zaista ništa ne osjeća samo sam ja umislila zbog želje da ih ima. Frknem ljutito sama sebi u bradu pa zalupim vratima sobe. Sjednem za stol koji se nalazio pored samog prozora i vidim siluetu njegovog tijela kako se približava automobilu. Odlazi? Gdje ide, možda kod djevojke? Da, možda. Sigurno. Sklopim oči i osjetim izdajničku suzu kako se spušta niz obraz. Otvorim oči i brzim pokretima prstiju obrišem već pokvašeno lice, skrenem pogled na ogledalo i ljutito udarim šakom od stol. Nisi ti vrijedan mene, Hare! Nećeš se igrati više s mojim emocijama. Ne mogu se samopovrijeđivati iz dana u dan. Dohvatim papir koji se nalazio ispod stola i uzmem olovku koja je već bila na stolu. Počnem pisati ono što sam smatrala da treba znati iako nije zaslužio baš ništa da zna. Ipak se predomislim gledajući u bijeli papir ispred sebe i kratko napišem "Prekršila sam tvoje pravilo, zaljubila sam se. A ti osjećaje ne dozvoljavaš. Zato sam otišla. Sve ti je u mojoj sobi. Nadam se da ćeš mi moći oprostiti što sam uzela tvoju duxericu, bar nju da imam kad mi je ostalo nemoguće. Oprosti. Ana." spustim olovku kraj papira pa se još jednom pogledam u ogledalu. Šta sam si ovo uradila? Zar ću zbog njega ostaviti sve tri osobe koje volim u ovoj kući? Pokušam potisnuti misli koje su navirale, ustanem sa stolice i uzmem papir koji stavim u kovertu koja je također bila ispod i zalijepim je. Zadovoljno klimnem glavom pa dokumente, novac i telefon stavim u ruksak dok njegovu duksericu svežem oko vrata tako da pada niz leđa. Očima pređem po posljednji put kroz sobu i napustim je, teškim koracima i još težim srcem, znajući da je ovo kraj. Ne pripadam ovdje više samo zbog osjećaja koji su se pojavili, a nisu smjeli. Pokucam na vrata Sarine sobe koja se ubrzo otvore kada mi se vilica razdvoji dok su se zjenice sve više širile. Nakašlje se dečko koji je stajao na vratima pa odluči progovoriti.
R: Uđi.
Sara ubrzo proviri iza njega veselo se smješkajući. Klimnem glavom ostajući stajati na istom mjestu.
A: Ne želim dužiti. Došla sam da se pozdravim.
Obadvoje se uozbilje nakon moje rečenice pri tom izvadim kovertu iz džepa pružajući je Sari. Nejasno je uzme pa podigne obrvu.
A: Dadni Haretu.
R: Zbog njega ideš?
S: Ana, ne možeš otići. Ne možeš nas ostaviti zbog njega.
Priđe mi i jako omota ruke oko mojih leđa, privlačeći me sebi u zagrljaj. Potapšem je par puta po leđima, ohrabrivajući je iako je meni bila potrebna utjeha, a i podrška. Ali uvijerena sam da radim ispravnu stvar. Ne želim mu smetati.
A: Ovako je najbolje.
Odmaknem se od nje i pogledam u Roberta koji je spuštenih ruku stojao i gledao u nas.
A: Čuvaj mi je.
Vratim pogled na nju.
A: A ti mi čuvaj njega.
R: Znam koliko te boli zato te neću sprječavati da odeš.
Klimnem zadovoljno glavom znajući da ih neću morati ubijeđivati da je ispravna odluka koju sam donijela.
R: Ali imamo pravo da znamo gdje ideš.
S: Da. Ana, želimo da se vidimo.
A: Naravno da ćemo se vidjeti. Biti ću u Amsterdamu.
R: Pristati ćeš na ponudu?
Zadovoljno potvrdim glavom. Raditi ću isti posao kao i ovdje, možda malo rizičniji, ali isti da.
S: Faliti ćeš mi.
A: Želim da mi obećate nešto.
Zastanem na par trenutaka dok ih obadvoje pogledam pa kada shvatim da čekaju, izgovorim.
A: Ne želim da Haretu kažete da sam otišla. Samo mu dadni kovertu, Saro. Tražim obećanje!
R: Ne smijem mu javiti?
A: Ako ti je stalo do moje sreće, ne smiješ.
Jedva klimne glavom u znak odobrenje, ali se tuga nadzire u njegovim očima.
S: Obećavam.
Nakon što sam se pozdravila s njima kao i sa Leonom, zaustavila sam prvi taksi i rekla mu da me vozi na aerodrom. Suze su klizile niz obraze, odavajući nemoć. Odlazim. Da sam znala da ću donijeti ovakvu odluku, samo da sam znala da je ono bio posljednji put da sam ga vidjela. Gledala bih ga duže. Uživala bih više u njegovoj blizini, ali nisam znala. Za par minuta sam se nalazila na željenoj lokaciji.