U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Mi smo samo prijatelji. Zar ne?

■HARE POV■
Kada sam ušao u sobu, tiho sam došao do stola i na njega spustio dva soka i grickalice pa joj se pridružio u razmatranju kroz prozor. Omotao sam ruke oko njenog struka i primaknuo tijelo uz njeno, miris njene kose se registrovao u meni kao i svaki dodir između nas. Udahnuo sam duboko pa zaburio glavu u njenu tamno smeđu kosu poslije čega me je preplavio jako čudan osjećaj. Zašto se pored nje osjećam ovako, kao nikada do sada? Šta to ona ima, a da druge nemaju? Provrti mi se u rukama pa nam se pogledi sudare nakon njenog okretanja prema meni. Razmijenjivali smo poglede par trenutaka sve dok nisam mogao više izdržati pa sam sklonio ruke sa nje i u par koraka sjeo na krevet s pogledom na nju koja je idalje ostala stajati na istom mjestu. Srce je udaralo toliko jako kao da sam na dužnosti da ubijem nekoga, dobro, ni tada mi nije udaralo ovako jer sam navikao na ubistva. Možda prvi put kada sam trebao riješiti nekoga sa zemlje. Ali u blizini neke djevojke nikada nije bilo ovako. "Došla je ona koja će probuditi drugu stranu hladnokrvnog Hareta" dobro poznati glas se obratio i za divno čudo sam se djelomično mogao složiti s njim. Pogoto kada sam vidio da mi se približava, njeno tijelo se kretalo prema mom pa na par centimetara od mene je zastala, stavivši ruke na bokove i tako me promatrajući.
A: Šta ćemo raditi?
Uzmem je za ruku i privučem sebi, smještajući je na svoju nogu tako da mi je sjedila u krilo. Prebacila je ruku iza mene i prstima prelazila preko zadnjeg dijela vrata od čega sam se ježio. Jedna ruka mi je bila na njenim nogama dok sam je drugom držao iza leđa, a pogledi su milovali jedan drugi, sve dok nisam odlučio da svoj spustim na njene noge i razbijem tišinu između nas.
H: Može li ovo ostati naša mala tajna?
A: Šta?
Tiho izgovori, ali sasvim blizu uha pa mi se tijelo počne ježiti. Podignem glavu prema njoj pa izgovorim, gledajući je u oči.
H: Ova noć.
Prođe mi prstima od vrata ka leđima i klimne glavom pa kao da me hladna voda polije, stresem se.
A: Ostati će. Ne brini.
H: Ne mislim ništa loše, Ana samo...
Ustane mi iz krila i ostavi me samog s hladnoćom koja nastane poslije nje. Okrene se prema meni pa me hladno pogleda.
A: Samo želiš da sam tu noćas. Ništa više.
Ustanem pa je uhvatim za ruku. Ne želim da shvati pogrešno samo želim da izbjegnem pitanja koja će uslijediti ako bi se pročulo bilo šta vezano za nas.
H: Nisam tako mislio.
A: Znaš. Idi onim svojim lakim djevojkama s kojima si navikao provoditi samo jednu noć. Ja nisam takva. Niti ću biti.
Izgovori jako brzo pa pokuša izvući ruku iz moje, ali ne dozvolim.
H: Nikada te i nisam gledao tako.
A: Upravo si to rekao.
H: Ana! Mi smo samo prijatelji. Zar ne?