U kriminalu nema osjećaja《I sezona》 - Završena

Naprijed!

■ANA POV■
Nakon što je Sara otišla i poslije njegovih riječi da imamo nedovršenog posla, nisam čekala, okrenula sam se i otišla u njegovu kancelariju. Čula sam korake iza pa sam pužirala i ubrzo bila unutra, ušao je iza mene i zatvorio vrata dok sam se smjestila na svoje mjesto i čekala šta će reći. Prešao je s druge strane stola baš na mjesto gdje treba biti, ali ovaj put nije sjeo već se podbočio rukama na stol i gledao u mene kojoj ništa nije bilo jasno pogotovo onda kad se nasmijao. Nejasno ga pogledam i podignem obrvu što kod njega ponovo stvori osmijeh, prevrnem očima i kada shvatim da neće ništa reći, izgovorim.
A: Kakvog posla imamo?
Ponovo tišina s njegove strane i onda dođe do mene i izvuče stolicu koja je bila nasuprtov mene i pripadala Robertu. Sjedne i pogleda me dok njegova ruka prolazi kroz par centimetara njegove kose.
H: Zar ti ulaziš u njegov klub?
Ozbiljnim glasom me pita, a njegovo lice poprima također ozbiljan izraz. Skrenem pogled u stranu zatim ga zadržim par sekundi na običnom, bijelom zidu pa ponovo pogledam u njega.
A: Ne idem.
Hladno izgovorim pa kod njega stvori nepovijerenje. Zaista, ne idem niti bih išla tamo osim.. osim ako zbog Sare bude trebalo, jedino onda bih otišla.
H: Nemoj me tjerati da te provijeravam.
Slegnem ramenima pa se glasno nasmijem i zavalim na naslon.
A: Radi šta hoćeš!
Frknem pomalo iznervirano dok se gubim u crnilu njegovih očiju. Prevrnem očima kako me ne bih uhvatio na djelu te ugledam blistavo bijele zube.
H: I radim šta hoću.
Prekrstim ruke pa se odmaknem od naslona i samim tim pokretom dođem bliže njemu.
A: Mogu ići? Ako sam slobodna.
H: Ne možeš.
Odgovori mi nezainteresovano i baš tada začujemo kucanje na vratima pa usmjerimo glave prema istima nakon njegovih odobravajućih riječi.
H: Naprijed!