2. dio

98 4 0
                                    

ulazimo u stan, izuvamo se, te mrtve umorne bacamo se na kauč dnevne sobe.
ja: "želiš nešto da piješ, jedeš?"
P: "crkavam od gladi."
ja: "uf, isto."
ustanem te odem do kupatila. počešljam svoju smeđu, ravnu kosu, te je svežem u rep kako mi ne bi smetala tokom kuhanja.
zatim odem do kuhinje, dok je Petra pripremala sve zadaće koje moramo uraditi.
skuhala sam nam kuhana jaja, sa salatom i nekim prilozima. odnesem u dnevni, te vidim brdo zadaće na stolu.
ja: "ajde pusti sad to."
upalila sam televizor te joj dala njenu porciju.
P: "ne možeš učiti do 4 ujutro svaki dan."
ja: "znam, učit ćemo dok pojedemo, ne možemo učiti gladne, zar ne?"
nasmijala se.
nakon što smo jele, odnesem tanjire u sobu, te vraćajući se prekine me zvono.
pogledam kroz špijunku te vidim da ispred vrata stoji Nikola.
otvaram polako i nervozno.
ja: "da?"
N: "ispalo ti je ovo putem do stana."
pružao mi je knjigu iz sociologije.
ja: "slijedio si me?"
N: "ni u snu."
nasmijao se, te krenuo silaziti niz stepenice.
zatvorim vrata od stana glasno.
P: "a daj, zašto ga toliko mrziš, samo pokušava biti ljubazan." nasmijala se.
ja: "i sama znaš da to nikada neće biti, to je samo obični idiot."
krenem prema Petri te počnemo raditi zadaće.
-2 sata kasnije-
P: "napokon smo sve završile."
ja: "uhh, jedva čekam raspust."
ustanemo te pospremimo sto od svih silnih zadaća koje su mu pravile teret na leđima. ispratim Petru do vrata.
P: "javljaj mi ako ti opet pokuca na vrata."
zagrlila me je.
ja: "svakako." rekla sam namršteno dok se Petra smijala.

neuzvraćena osjećanjaWhere stories live. Discover now