jutro je. bude me zrake sunca koje su dopirale do mene kroz prozor. ustanem nešto ranije, te odem do kuhinje. pristavim vodu za čaj. zatim odem do kupatila, te obavim potrebnu higijenu. uzmem veliku četku, jer mi je kosa gusta, te se počešljam. zatim uzmem gumicu koja se prethodno nalazila pored lavaboa, te svežem kosu u niski i opušteni rep.
laganim koracima izađem iz toaleta, te se uputim u kuhinju. napravim čaj i doručak. nakon doručka se obučem, uzmem torbu i neophodne stvari, obučem patike i krenem kako ne bih zakasnila na bus. u busu me je, kao i uvijek, čekala Petra. sjedila je u zadnjem redu, sva zamišljena.
ja: "neko nam odlutao sa mislima." -obraćala sam joj se prilazeći.
P: "mislim da sam se sada zaista zaljubila."
-govorila je ispuštajući me iz zagrljaja.
ja: "u koga?"
sjela sam na sjedište pored nje, te stavim torbu pored sebe.
P: "hoćeš se ljutit ako ti kažem da sam u Igora..?"
ja: "zašto bih blesice, nije mogao naći savršeniju od tebe."
P: "stvarno to misliš?"
ja: "najstvarnije."
vidjela sam kako joj je pao kamen sa srca kada sam joj rekla da ih potpuno podržavam.
P: "nego, šta ima sa tobom i Nikolom?"
ja: "uhh, duga priča.."
P: "pričaj."
ja: "pokušao je da me iskoristi. neko ga je navratio, ili ucjenio da mora da bude sa mnom, pa da me odjebe odmah poslije toga. znam momke kao što je on, poznajem ih vrlo dobro." -gledala sam u pod govoreći joj.
iako sam se u dubini duše zaista nadala da to nije on. da je to samo neka iluzija koja će ga proći, da je jednostavno zbunjen, ili da to nije želio da uradi.
P: "svi su oni na kraju ipak isti."
ja: "da, valjda.."
YOU ARE READING
neuzvraćena osjećanja
RomanceAnđela je dvadesetogodišnja djevojka koja polaže pravo. neustrašiva je, jaka, hrabra, i veoma lijepa, mlada djevojka, koju čeka tmurna budućnost. da li će Anđela moći podnijeti da je nakon 15 godina saznala da ima brata? da li će moći podnijeti to d...
