neuzvraćena osjećanja

63. dio

ja: "ne znam još, trebamo provjeriti."
David zatim ode do apoteke po test za trudnoću. u međuvremenu ja sam se znojila od sreće, stresa, nervoze.. šta ako ne budem dobra majka? šta ako David nije dobar otac? šta ako jednostavno ne uspijemo da odgojimo to dijete? misli su mi se opet razbacivale po glavi. nisam znala šta da radim, i kako da zaustavim to. kada je David došao i dao mi test za trudnoću kojeg je prethodno kupio u obližnjoj apoteci, na kraju se ipak ispostavilo da jesam trudna. David je bio presretan, skakao je od sreće i ljubio mi stomak. izgleda da je sve vrijeme jedva čekao da dobije dijete sa mnom.
D: "jesi uredu?"
ja: "jesam ali..."
uzdahnem.
ja: "šta ako ne budemo dobri roditelji Davide?"
D: "imam posao, a imaš ga i ti, a i tvoj otac će nam pomagati s obzirom da ste sada u dobrim odnosima."
poljubi me u glavu.
D: "nema oko čega da se brineš, biće nam prelijepo i bićemo savršeni roditelji, vjeruj mi."
njegove riječi i topao zagrljaj je sve što mi je zapravo trebalo. previše ga volim i svaka njegova riječ mi previše znači. drago mi je što nam dijete neće odrasti sa samo jednim roditeljem. nadam se da je istina ovo što je David rekao, bilo bi predivno da jeste.
D: "kada ćeš reći ocu?"
ja: "hoćemo li sada, kako bismo se organizovali na vrijeme?"
D: "važi."
autom odemo do firme. polako uđemo u kancelariju, te mu saopštimo da sam trudna. njegove suze samo što nisu skliznule niz lice. bio je presretan, baš kao David i ja. bila sam sretna zato što napokon mogu da nadoknadim svo ono izgubljeno vrijeme sa ocem. drago mi je što je ovo prihvatio dobro, i što će sada napokon sve biti uredu.