neuzvraćena osjećanja

21. dio

poslije časova, odem do biblioteke kao i obično. otvaram vrata te ugledam Nikolu kako sjedi, ali sam ovaj put.
N: "možemo li razgovarati?" -pitao me je ispravljajući se.
ja: "o čemu?"
sjednem na mjesto ispred njega te stavim torbu pored sebe.
N: "nagovorili su me prijatelji da to uradim, koje sam nekoć nazivao braćom. jedino su što mi je ostalo."
ja: "shvatam.."

Nikola P.O.V
zašto je Anđela ovako laka? mogao bih se ovako poigravati sa njom do kraja života a da to ni ne primjeti, samo žato što misli da nemam nikoga.

Anđela P.O.V
ja: "nego, dolaziš li na podučavanje danas?"
N: "ako si ti slobodna, onda da."
ja: "dobro, hajmo onda."
ustanemo, uzmemo naše stvari te krenemo prema Nikolinom autu. ulazim u auto, vežem se, te stavljam torbu na krilo. zamišljeno gledam kroz prozor naslonjena na sjedište.
dođemo do zgrade, izađemo, te se uputimo prema mom stanu koji se nalazio na drugom spratu.
otključam vrata od stana, te me Nikola pusti prvu. kada smo došli opet nije mogao prestati gledati u moje usne, dok sam ga ja tako jako željela, jer sam istinski željela vjerovati da se promijenio. zatvorio je vrata, te me ponovo opkolio rukama uza zid.
ja: "Nikola.."
prekinuo me je dugim poljupcem. nisam znala kako da reagujem. da li sam opet napravila istu grešku? da li sam opet sa ženskarošom? nisam znala odgovor. bila sam zbunjena, i nisam znala kako da reagujem.
izmakao se.
N: "zar ne vidiš da sam sve vrijeme zaljubljen u tebe?"
šutila sam, bila sam u blagom šoku, te nisam znala šta da odgovorim. uzeo me je čvrsto za ruku te me poveo do kauča u dnevnom. približio me je u svoje naručje, te sam ga počela s nervozom podučavati, dok me on sve vrijeme gledao, i nije skidao pogled s mene.