iznenada sam se onesvestila, te se probudila u bolnici. ležala sam na krevetu, nisam imala snage da otvorim oči ili da pričam. rana je i dalje jako boljela, ali nisam imala više snage da plačem. nakon nekog vremena, došli su doktori i medicinske sestre, a poslije njih moja majka, David, Petra i Igor. mislili su da sam i dalje u nesvjesti, te se nisu obraćali meni, već međusobno razgovarali. dok Davidov glas nisam nikako čula, ali sam ga osjetila u svom prisustvu. Petra je plačući za mnom izašla iz prostorije, a za njom odmah Igor kako bi je tješio.
svi su bili previše zabrinuti za mene.
m: "ostaviću vas nasamo." -rekla je moja majka. David je sve vrijeme bio tu, uz mene, sve dok napokon nisam dobila snagu da otvorim oči i da progovorim.
D: "budna si."
ja: "sve vrijeme sam bila, ali nisam imala snage da otvorim oči, ili govorim." -govorila sam polako dižući se.
D: "čekaj!"
brzo je ustao te mi pomogao da se dignem.
D: "mogla si opet izazvati krvarenje, a jedva je stalo."
ja: "kako sam i dalje živa, ako sam izgubila toliko krvi?"
D: "neko ti je donirao krv."
ja: "znaš li možda ko je to bio?"
D: "ne znam.."
uzdahnula sam.
ja: "hvala ti."
D: "za šta?"
ja: "za sve."
-nekoliko dana kasnije-
još uvijek sam u bolnici. noga mi je zavijena, ali je bolje. sjedim i čitam knjigu dok je Petra pored mene. Igor i majka i očuh su mi takođe dolazili u posjetu, kao i David. iz nekog razloga, osjećala sam kao da mu je bilo krivo što na vrijeme nije dotrčao, ili me primjetio. ja sam mu svejedno zahvalna, i dugujem mu život. ko zna šta bi se desilo da on nije naletio, izubijali bi me. po prvi put da sam sretna što ga vidim.
YOU ARE READING
neuzvraćena osjećanja
RomanceAnđela je dvadesetogodišnja djevojka koja polaže pravo. neustrašiva je, jaka, hrabra, i veoma lijepa, mlada djevojka, koju čeka tmurna budućnost. da li će Anđela moći podnijeti da je nakon 15 godina saznala da ima brata? da li će moći podnijeti to d...
