neuzvraćena osjećanja

41. dio

ustanem te odem do kuhinje. dok sam nam pripremala doručak i čaj, David mi je došao s leđa i prepao me.
ja: "Davide!"
opet se smijao.
nastavila sam praviti doručak dok me je on gledao i poprijeko se smijao. kada smo doručkovali, rasklonila sam sve te je Davidov mobitel zazvonio.
D: "da?"
Xx: "otac ti je loše, želi da te vidi."
D: "šta?!"
Xx: "samo dođi što prije."
spustio je slušalicu te se počeo oblačiti. izlazim iz kuhinje, nikad ga nisam vidjela ovako zabrinutog.
ja: "Davide? šta je bilo?"
D: "majka me je nazvala i rekla da mi otac nije dobro, ne znam ni sam. moram da idem što prije do njega."
ja: "želiš da idem sa tobom?"
D: "ne treba, zaključaj vrata kad budem izašao i ne otvaraj nikome."
uzdahnula sam.
ja: "smiri se, sve će biti uredu. polako."
brzo je krenuo ka vratima, ali sam ga zaustavila.
ja: "ako budeš tako zabrinuto vozio, može se svašta desiti Davide.."
ja: "pusti me Anđela! ne znaš koliko mi znači i ne znaš kako je to imati oca!"
brzo je izašao, dok su meni suze prekrile lice. raspala sam se u sekundi. kao da se cijeli svijet srušio na hiljade slagalica. srce mi se slamalo u sto komadića, koje nisam znala kako sastaviti. sa suzama u očima, samo izađem iz kuće.