neuzvraćena osjećanja

32. dio

-2 dana kasnije-
stojim ispred ormara i gledam koju ću haljinu obući, dok David već spreman, sjedi na kauču u dnevnom. izaberem nešto kraću crvenu haljinu, te izađem iz sobe gdje se nađem u dnevnoj.
ja: "šta misliš za ovu?" -pitala sam ga privijajući je uz sebe.
D: "uh.."
ja: "dobro, dobro, idem donijeti sljedeću."
-namrštila sam se dok se on krišom smijao.
uzmem zelenu, dužu i užu haljinu, te izađem iz sobe.
ja: "a ova?"
D: "ne."
prevrnula sam očima te se vratim u sobu. sada sam iz ormara izvadila dugu i usku crnu haljinu koja se nastavi širiti od krajeva nogu. izađem iz sobe te je primim uz sebe.
digla sam obrvu u znaku pitanja.
D: "e to je već nešto."
ja: "hvala Bogu."
nasmijao se krišom. odem u sobu gdje je lagano obučem. nisam bila baš neki tip djevojke koja želi biti princeza, ali svi mi govore da mi haljine najljepše stoje, iako sam ih mrzila. zatim kažem Davidu da ne gleda, kako bih otišla do kupatila i namjestila frizuru. uzmem češalj koji se nalazio pored lavaboa, spustim kosu iz neuredne pundže, te se počešljam. zatim napravim elegantnu pundžu koja mi je pašala uz oblik lica, i uz detalj, stavim lančić, prsten i naušnice. nanesem blagu šminku, te izađem, i ugledam Davida kako već drži pogled usmjeren ka vratila kupatila.
ja: "izgledam grozno, znam."
D: "predivna.. si.." -rekao je sramežljivo i i dalje u šoku.
ja: "ne lupetaj, znam da nisam."
ustane te mi priđe. nosio je crno odjelo sa bijelom košuljom i sivom kravatom. kosa mu je bila rašćupana što ga je dodatno uljepšavalo.