neuzvraćena osjećanja

49. dio

gledao me je. kao da je sebe krivio za sve ovo.
D: "ne trebaju ti takve osobe u životu. imaš mene, koji ću te uvijek štiti i čuvati od svega. Hana je odradila svoje, i njoj je sada došao kraj. sada si moja i ničija više."

David P.O.V
bio sam previše preplašen za nju. ne bih si nikada oprostio da se zapravo ubila.
nasmijala se blago kada je čula moje riječi, te zaspala. izađem iz sobe kako bi Petra mogla ući, jer je već sjedila u čekaonici.
čim me je vidjela, odmah je ustala i otišla u bolničku sobu u kojoj je Anđela boravila.

Anđela P.O.V.
-1h kasnije-
budim se, te ugledam Petru koja je nervozno sjedila pored mene.
ja: "Petra.. žao mi je."
rekla sam skroz suze.
P: "koliko god teške informacije bile, Anđela. moraš mi reći. plakala ja ili ne, gore mi je ovako."
zagrlila me je te sam joj uzvratila. obrisala mi je suze i primila me za ruku.
P: "znaš da ne bih mogla bez tebe da ti se nešto dogodilo."
nasmiješim se. nisam htjela puno pričati jer bi čula moj drhtavi glas.
ja: "gdje je Igor?"
P: "u čekaonici, i on će te posjetiti odmah poslije mene."
ja: "uredu."
uzdahnem.
ja: "da li mi je neko i ovaj put donirao krv? previše krvi sam opet potrošila zar ne?"
P: "jeste, neka ti on kaže ostalo kasnije."
poljubi me u čelo i mahne mi.
za njom uđe Igor.
I: "hej Anđo, kako si?"
sjeo je pored mene i blijedo me gledao.
ja: "znaš li da je majka htjela da me se otarasi baš kao što se otarasila i tebe? napustila je očuha jer se on nije slagao u tome."
I: "šta?!" -pitao je bijesno.
ja: "ne brini se, neće nas više niko razdvojiti, ikada više."
zagrlio me i uzdahnuo.
I: "sada imamo ljude koji nas vole oko sebe, to je jedino bitno."
zagrlim ga, te izađe kako bi David ušao.
ja: "ti si mi donirao krv opet, zar ne?"
D: "jesam."