neuzvraćena osjećanja

39. dio

otvorim polako, te on uđe.
D: "pogrešno vrijeme?" -nasmije se krišom.
ja: "ha-ha."
D: "ajde, čekam te u dnevnoj."
prevrnem očima dok se on i dalje smijao. odem do svoje sobe da se obučem. nakon toga izađem i odem do dnevne gdje se nalazio David.
ja: "hej.." -prekine me zvono.
ja: "budi tu."
D: "idem i ja sa tobom."
ja: "nisam beba."
D: "nikad ne znaš ko bi mogao biti."
odemo do izlaznih te pogledam kroz špijunku.
D: "ko je?"
ja: "očuh. idi u moju sobu."
D: "ne dok se ne uvjerim."
ja: "Davide!"
D: "dobro, dobro."
otvorim vrata.
ja: "zdravo Damjane." -rekoh začuđeno.
Da(Damjan): "zdravo Anđela, mogu li ući..?"
ja: "naravno."
uđe, te odemo u dnevnu. u međuvremenu David je izašao iz sobe te nas posmatrao iza vrata dnevne sobe i slušao šta pričamo.
ja: "da li se nešto dogodilo?"
sjednemo na kauč.
Da: "jeste, u vezi tvoje majke je."
ja: "da li je dobro? šta joj je? da li.."
Da: "jeste, ona je savršeno. samo.."
ja: "samo?"
Da: "napustila me je. govorila je kako treba i tebe da izbaci iz života kao što je i Igora."
-jedva je govorio znojeći se.
ja: "ne... to nije... ona to ne bi nikada.."
govorila sam skupljajući se i hvatajući se za glavu.
ja: "idi kući. molim te."
Da: "ali.."
ja: "hvala ti na svemu."
uzdahne te izađe iz dnevne dok se David brzo sklonio. skupim se još više i počnem na glas da plačem.
D: "Anđela.."
primakao mi se, te sjeo pored mene i primakao me uz sebe. nisam mogla doći do riječi. kako je i ovo mogla da mi učini? da li Damjan stvarno govori istinu? da li ja ludim pa mi se sve ovo priviđa?
D: "Anđela, imaš mene. smiri se molim te, mrzim kada plačeš."