neuzvraćena osjećanja

64. dio

tata mi je rekao da ne treba više da radim kako bih se odmarala što više, a da će nam on ionako davati novac.
uzmem mobitel sa stola u dnevnoj, te nazovem Petru.
P: "hej Anđo, gdje sii?"
ja: "ej Petra, ovaj, imam jednu ogromnu vijest da ti saopštim." -rekla sam vedrim glasom i malo nesigurnim zbog nervoze. znoj mi je oblio lice.
P: "da?"
ja: "trudna sam."
P: "MOLIMM? PA TO JE KRASNO! POSTAJEM TETKA!!!"
skakala je od sreće. da, iako mi Petra nije rođena sestra, smatram je kao sestru već veoma dugo, tako da mi je drago što će nam dijete imati i brižnu, divnu tetku, uz sebe.
majki ne želim da saopštim, zato što nakon svega ne zaslužuje da zna. par puta me je zvala otkako se odselila, ali joj se nisam javila. vjerovatno je saznala da sam u dobrim odnosima sa tatom, ali nećemo joj, ni on ni ja, dovoliti da nas rastavi. ne ovaj put.
Igora više nema, i drago mi je zbog toga. ne znamo ni gdje je, ni kako je, ali važno je da nas ostavi na miru. da nisam saznala da mi on nije brat, već neki tamo, stranac, vjerovatno bi nešto uradio i sa nama, kamoli sa Petrom.