skrenem sa pješnjavog puta koji je vodio ravno prema njima, te odem okoli kako me ne bi vidjeli. polako izađem iz auta te ugledam Anđelu uplakanu i svezanu.
[za sve sam ja kriv..]
nisam mogao ništa da uradim jer ih je bilo previše, ali policija koju sam zvonuo jeste.
nekoliko minuta kasnije došla je i policija. ustanem te brzo odvežem Anđelu i polako i pažljivo joj skinem selotem sa njenih mekanih usana dok je policija hapsila Kristinu, Nikolu, i svi koji su htjeli da je kidnapuju.
ja: "Anđela?"
A: "vodi me kući."
uzmem je u naručje u uvedem u auto, te odemo do njenog stana. stavim je u krevet i pokrijem, dok je ona žmirila i šutila. odem u dnevnu te tu prespavam, jer sam želio biti siguran da je ona dobro.
-sutradan-
probudim se te naglo ustanem i provjerim da li je Anđela još uvijek tu.
A: "šta ti radiš ovdje još uvijek?"
ja: "Anđela.. ja.."
A: "možeš li me ostaviti samu, molim te?"
ja: "ne dok se ne uvjerim da si dobro."
A: "vidiš i sam da jesam, ostavi me na miru sada."
ja: "nisi spavala?"
A: "ne, planiram sada."
ja: "ako ti nešto treba.."
A: "ne, neću te zvati."
ja: "znaš da sam tu svejedno.
uzdahnem i izađem iz stana.
Anđela P.O.V
ležala sam u krevetu sa jastukom u glavi. cijelu noć sam plakala i nisam ni oka sklopila. nedostajao mi je. jako. i on, i sve što me veže uz njega. ali.. možda je i bolje ovako.
-nekoliko sati kasnije-
probudi me zvonjenje mobitela koji se nalazio na šanku kod ulaznih vrata.
YOU ARE READING
neuzvraćena osjećanja
RomanceAnđela je dvadesetogodišnja djevojka koja polaže pravo. neustrašiva je, jaka, hrabra, i veoma lijepa, mlada djevojka, koju čeka tmurna budućnost. da li će Anđela moći podnijeti da je nakon 15 godina saznala da ima brata? da li će moći podnijeti to d...
