neuzvraćena osjećanja

38. dio

uđemo u stan te zatvorim vrata.
D: "znam da postoji neki razlog za ono sve."
ja: "samo sam htjela da te zaštitim.."
suze su mi tekle niz lice, dok me je on zabrinuto gledao.
ja: "ako nastaviš biti u mom prisustvu, ili ja u tvom, bićeš povrijeđen. Kristina me želi mrtvu, ali ako joj ti staneš na put.."
D: "slušaj me Anđela."
prišao mi je i uhvatio me nježno za ramena dok sam ja sa suzama u očima gledala u pod.
D: "kako ne shvataš da ja tebe treba da zaštitim, a ne ti mene."
pogledam ga sa svojim crnim suzavim očima.
ja: "da li te nemk tjera da ovo radiš?"
D: "ne."
ja: "zašto onda tako snažno želiš da me zaštitiš?"
D: "zato što te volim." -rekao je sa toliko samopouzdanja u sebi. kao da je oduvijek htio ovo da mi kaže, samo je tražio pravi trenutak za to.
zagrli me snažno, dok sam ja i dalje bila sva u suzama.
-sutradan-
cijelu noć nisam spavala. i dalje sam budna, ležim u krevetu skupljena, sa podočnjacima do poda i krvavim (ne bukvalno) očima.
David je u stanu jer sam rekla da želim da budem sama jednu noć, pošto i sam zna da ne volim da dijelim svoju tugu sa drugima.
ustanem, te odem do kupatila da se istuširam. poslije pola sata se nađem u badem mantilu, gdje neko zazvoni na vrata. provirim kroz špijunku, i ugledam Davida.