neuzvraćena osjećanja

52. dio

još uvijek je bio bijesan i uznemireno obilazio stan.
ja: "Davide, smiri se. nazvat ću ga i pitati ko je, inače bi me tražio."
D: "šta ako je neki ubica ili.."
ja: "smiri se, nije."
iako me je bilo strah i hvatala jeza svaki put kada bih se sjetila kako izgovara moje ime, uzmem mobitel i nazovem nepoznati broj.
Xx: "zdravo, Anđela."
ja: "ko ste Vi, i šta želite od mene?"
David me je gledao iz svakog krajička njegovog oka.
Xx: "ne sjećaš me se," zastane "malena?"
mobitel mi ispade iz ruke. oči su mi bile širom otvorene. gledala sam u zid izbezumljeno. David mi je naglo prišao.
D: "Anđela?!"
prodrmao me je da se osvjestim.
ja: "z-zato mi je taj.. glas.. bio tako..."
oči su mi zasuzile.
D: "Anđela šta?" -rekao je već dosta izluđeno od bijesa i nervoze.
ja: "poznat..."
uhvatila sam se za glavu, nisam se mogla sabrati. suze su išle kao lude.
D: "Anđela ko je to?"
uhvatio me je u naručje jer je vidio da ne mogu više stajati na nogama. stavi me polako na kauč u dnevnoj te mi donese vode.
ja: "znam.. ko je on."
D: "ko?"
gledala sam u prazno izbezumljeno.
D: "Anđela, šta se dešava? izluđen sam, reci mi."
ja: "vratio se.."
D: "Anđela ko? saberi se."
držao me je čvrsto za ruku.
ja: "moj tata.."
D: "zar tvoj tata nije.."
ja: "Davide, ako je on živ.."
gledao me je zbunjeno, dok su meni suze još više išle.
ja: "onda.. Igor nije.."
D: "šta?" -pitao me je zbunjeno.
ja: "moj brat."