neuzvraćena osjećanja

61. dio

-4 godine kasnije-
jutro je. sunce je obasjalo Beograd. polako ustanem te se spremim za posao. da, prihvatila sam ponudu mog oca. dokazao mi je kroz ove 4 godine da ne laže, i sada nakon svega, mu napokon mogu vjerovati. uzmem crnu torbicu koja se nalazila na šanku, obujem se i izađem iz zgrade.
D: "dobro jutro." -radosno sa osmijehom na licu me dočeka David u njegovom autu.
ja: "mislila sam da si već otišao." -govorila sam ulazeći u auto.
D: "znaš da ne mogu bez tebe."
nasmiješim se.
ispred firme očekivao me je Vasilije, kao i obično.
David me čvrsto poljubi, te izađem iz auta i uđem u firmu. poslije posla svratim do tatine kancelarije, kako bih mu rekla kako prolaze moje prve sedmice posla. bio je jako ponosan na mene, zbog čega sam na neki način i bila sretna.
A: "odličan rad Anđela, kao i obično. možeš ići, vidimo se sutra."
umornim koracima od napornog rada izađem iz firme. odem do trgovačkog centra gdje se nalazila stanica, te pričekam autobus. napolju je bio pakao, te sam skinula mali crni džemperćić koji je prekrivao moju roskastu bluzu. u međuvremenu zazvonio mi je mobitel.
P: "idemo večeras?"
ja: "naravno."
P: "inače, Borna je pristao. doći će." -rekla je sretnim glasom.
ja: "biće tu nešto ha?" -nasmijem se.
Bornu je upoznala na poslu, prije oko mjesec dana. drago mi je što je nakon duge četiri godine napokon našla nekog normalnog za sebe.
nakon poziva, uđem u bus koji se parkirao ispred mene u međuvremenu. sjedem na zadnje mjesto do prozora, kao i obično. stavim slušalice u ušim te upalim svoju i Davidovu najdražu pjesmu. putem do stana, razmišljam koju bi haljinu mogla obući za klub u koji idemo večeras.